Arthur C. Clarke – Okidač [pdf] [epub]

Podijeli:
Facebook
Google+
https://pdfknjige.com/download/arthur-c-clarke-okidac-pdf-epub/
Twitter
Pretplati se
Instagram
RSS

Okidac - Arthur C. Clarke & Michael Kube-McDowellDžefri Horton je prešao ravnodušnim pogledom po neredu u drugoj spavaćoj sobi koja je bila pretrpana tehničkom robom, a koju su on i njegov cimer, šaleći se na sopstveni račun, nazvali Crna rupa.
Diskovi i trake ležali su razbacani ispod i na nekoliko stolova, a smrtno ranjeni CD-ROM bio je prikucan točkićem jedne od stolica. Sortirane komponente kompjutera prve generacije i opreme za testiranje pravile su nesigurnu gomilu metala i plastike po ćoškovima. Na Hortonovoj stolici ležalo je razbacano mnoštvo kablova, a udubljena i prepunjena polica sa knjigama i priručnicima zjapila je preko monitora kao Damaklov mač.
Haos, uobičajen za Crnu rupu, mogao bi se svideti samo još nekom od zaljubljenika u tehniku. Uostalom, većina Hortonovih prijatelja imala je makar jednu takvu sobu.
Bez obzira na sve, ipak je bilo očigledno, s obzirom na mnoštvo kartonskih kutija na sredini sobe, da je Hal posećivao trampe tehničke robe u Silikonskoj Dolini, u nedeljama kada je Horton bio odsutan.
“Ako je pokvaren popraviću ga. Ako radi koristiću ga” bio je moto koji je Hal sam smislio. Bilo mu je teško da se odupre bilo kojoj pogodbi na buvljoj pijaci, bilo da je u pitanju refraktometar za 50, argonski laser za 100 ili ceo kompjuter iz ere Windows-a za 25 dolara. Bilo kako bilo, u Crnoj rupi je za sve bilo mesta.
Odupirući se iskušenju da prebire po kutijama kako bi ocenio Halova najnovija otkrića, Horton je izašao iz sobe i odlučno zatvorio vrata za sobom. Gomila prljave odeće na njegovom krevetu i nagomilani materijal za recikliranje na balkonu bili su preči od borbe sa entropijom u, kako ga je njihov gazda jednom prilikom gunđajući nazvao, “nedozvoljenom dvorištu spasenja”.
Tek tada je Horton čuo kucanje na vratima. Bilo je oštro i nestrpljivo, kao da traje već neko vreme – što je moglo biti tačno, s obzirom da se borilo sa šuštanjem i brektanjem mašine za pranje sudova koje je dopiralo iz kuhinje.
Dok je žurio da otvori, Horton je imao tek toliko vremena da baci pogled na monitor u hodniku, ali sasvim dovoljno da primeti da je posetilac sedokosi muškarac u dugačkom kaputu. Otključao je obe brave i odškrinuo vrata. “Zdravo – da li je tu -“, započeo je posetilac. Zatim je ispravio ramena i nasmejao se srdačno. “Ah, znači tu ste.”
Horton je nemo zurio u lice koje nije imalo baš nikakvog razloga da se pojavi na njegovim vratima. “Vi ste Karl Brohier,” rekao je, žmirkajući i odmahujući glavom. Nije imao predstavu kako bi trebalo da se ponaša u slučaju da se Nobelov laureat pojavi na njegovim vratima u ulozi misionara iz studentskog grada, pa je zato nastavio da ponavlja sam za sebe: Vi ste Karl Brohier.”
“Znam”, rekao je stariji čovek i nakrivio malo glavu. “A vi ste Džefri Alan Horton.” Podigao je flašu vina koju je nosio i upitao: “Mogu li da uđem?”
“Da, naravno, doktore Brohier,” rekao je Horton i povukao se korak unazad kako bi skroz otvorio vrata.
“Karl,” ispravio ga je posetilac.
Horton prosto nije mogao sebi da dozvoli takvu drsku prisnost, te je samo klimnuo glavom u znak odobravanja. “Izvinjavam se zbog nereda. Upravo sam se vratio posle tromesečnog odsustva.”
“Da, znam,” rekao je Brohier dok se provlačio pored njega. “Kako vam se dopalo na Bliskom istoku?”
“Uh – nisam baš bio spreman za sneg u proleće.” Brohier je zaroptao od zadovoljstva dok je tražio slobodno mesto da sedne.
“A Mars Toliver – kako vam se on dopao?”
Toliver je bio direktor Nacionalne Ciklotronske Laboratorije za Superprovodljivost /NCLS/ na Mičigenskom državnom Univerzitetu, gde je Horton volontirao šezdeset minuta po ciklotronskom vremenu kao stažista kako bi pribavio podršku za svoju doktorsku tezu. “Od njega se mnogo očekuje,” rekao je Horton.
“Isuviše ste kulturni,” rekao je Brohier, smeštajući se na kuhinjsku stolicu koja nije bila pretrpana poštom. “Studentska bolest. Prevazići ćete je.”
“Ja,” započeo je Horton.
“Toliver je birokratski bog iz konzerve koji se izdaje za naučnika – nažalost, sve je to tako svojstveno za glavnu službu na vladinim sajtovima. Sve zasluge za dobro urađen posao u NCLS-u pripadaju Džindžer Frantall, zameniku direktora. Siguran sam da je sa njom razgovarao profesor Huang kako bi ugovorio vašu posetu. Da li ste dobili ono što ste hteli tamo?”
Činilo se da nije postojala ni jedna jedina stvar o njemu a da je Brohier nije već znao. “Dobijeni rezultati su podržali moju tezu.”
“Izvrsno. Jedva čekam da ih vidim. Da li će te je objaviti?
“U arbitražnom časopisu? Nisam siguran da zaslužuje objavljivanje.”
“Oh, mislim da zaslužuje. Na osnovu onoga što mi je rekao stari tigar, hm… stari tigar. Znate, on voli taj nadimak. Ne bi vam nimalo škodilo da nekako udesite da on slučajno čuje kako ga tako zovete.” Brohier se zakikotao sebi u bradu. “Pošaljite svoj rad časopisu Pisma iz Fizike 6. Ja sam na njihovoj listi arbitara. Nepristrasno ću pročitati vaš rad.
“Doktore Brohier…”
“Karl,” insistirao je posetilac.
“Horton je za trenutak imao čudan izraz lica a zatim je klimnuo glavom i rekao “Karl. Karl, vi upravo gledate u jednu veoma konfuznu ličnost. Mislim, meni je zaista pripala velika čast da sam vas upoznao. Pročitao sam vaše radove i zaista sam se obradovao kada ste dobili Nobelovu nagradu. Smatram da sam privilegovan što uopšte razgovaram sa vama.”

PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂

.PDF .EPUB

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *