Čudan bijaše Grum, a još čudnija njegova brada: ni prije ni poslije ne vidjeh slične. Žućkasto-siva, dugačka, krupna, zbijena kao od nekakvih pletenica, što se uvijale kao guje. A kad bi pomakao laloke, s ona dva crna zuba u njima, i počeo jezikom da siječe i striže, činilo se, da to nije jedan jezik, već da ih ima desetero, koliko i onih zmija na bradi. […]