Milan Begović – Amerikanska jahta u splitskoj luci

Podijeli:
Facebook
Google+
https://pdfknjige.com/download/milan-begovic-amerikanska-jahta-u-splitskoj-luci/
Twitter
Pretplati se
Instagram
RSS

Amerikanska jahta u splitskoj luci - Milan BegovicMilan Begović rođen je u Vrlici, gradiću u Dalmatinskoj zagori, od oca Ivana, malog posjednika i majke Filomene rođ. Bressan. Školovanje nastavlja u Splitu. U književnosti se javlja 1891. godine pjesmom Nad spomenikom viših junaka koju je potpisao kao Tugomir Cetinski. Kasnije je upisao studij prirodoslovlja na zagrebačkom sveučilištu, ali ga nikada nije završio. Ipak je 1903. u Beču diplomirao romanistiku i slavistiku. Ponovno se vraća u Split gdje radi kao gimnazijski profesor. Pažnju na sebe privlači zbirkom Knjiga Boccadoro koju pojavljuje pod pseudonimom Xeres de la Maraja. To djelo su predstavnici “mladih” ocijenili kao predstavnika hrvatske moderne, a “stari” su je odbacili kao primjer “bolesne lirike”. Ostale zbirke pjesama Vrelo (1912.) i Izabrane pjesme (1925.) nisu privukle toliku pozornost. U drami se okušava 1902. djelom Myrrha objavljena pod pseudonimom Stanko Dušić. Od ostalih drama najpoznatije su Pustolov pred vratima (1926.) i Bez trećega (1931.)

1908. godine upoznaje direktora Deutsche Spielhausa (Hamburg) u kojem dvije godine poslije postaje dramaturgom tog kazališta. Od 1912. do 1915. bio je dramaturg u bečkom kazalištu Neue Wiener Bühne. Mobiliziran je 1915. godine, a od 1919. uključen u vojne službe. Od 1920. predaje na zagrebačkoj Glumačkoj školi. Od 1927. ravnatelj je Drame HNK u Zagrebu. Nakon praizvedbe njegove drame Hrvatski Diogenes (1928.), premješten je na mjesto profesora III. gimnazije zbog aluzija na političke prilike u Hrvatskoj.Na tome mjestu je umirovljen 1932. godine.

Godine 1942. uređuje antologiju Hrvatska proza XX. stoljeća. Godine 1945. ga je kaznio Sud časti Društva književnika Hrvatske zbog javnog djelovanja u razdoblju NDH; kažnjen je određenom vremenskom šutnjom i gubitkom građanskih prava. Umro je u Zagrebu 13. svibnja 1948. godine. Odlikovan je francuskom Legijom časti. Svoja djela pisao je pod pseudonimima: Xeres de la Maraja, Tugomir Cetinski, Stanko Dušić, Esop s Griča, Hipolit, Malvolio i Petronius.

Izvor: Wikipedia

 

ĐIĐETA upadne mu u riječ: Stari konzervator zamolio – znam, znam – jer ti znaš engleski – i to sam čula već sto puta… Ali k vragu i Amerikanci i konzervator i Dioklecijan i latinski i engleski… Prileti k njemu i uhvati se za nj: Ja te ne dam! Ja te ne dam!…

KEKO: Ali niko me tebi i ne otimlje…

ĐIĐETA: Kekica! Kekica! Ti si moj! Je li da si ti moj!

KEKO ponešto suzdržljiv, sa dosadom: Jesam… jesam… Samo ne znam, zašto me već tri dana mučiš?… Tu se nalazi jedna strana djevojka koja… sutra odlazi. Ja joj moram za vrijeme boravka ovdje biti pri ruci – i to je sve.

ĐIĐETA: To nije sve, Kekica, to nije sve. Ja dobro vidim…

KEKO: Šta tu ima da se vidi?

ĐIĐETA: Ona je lijepa… Ne možeš reći da nije lijepa…

KEKO: Jest, lijepa je!… Pa šta za to? Zar ti nisi lijepa?

ĐIĐETA: Ona je ljepša… Bogata je, elegantna, inteligentna… Gdje se ja mogu s njome mjeriti! Ti sam kažeš da ima prekrasne ruke i fine prste… a gledaj moje! Iznakaženi i izbodeni od igle!

KEKO rezolutnije: Sad mi je već dosta! Pusti me!

ĐIĐETA sa malko nježnog prijekora u tonu: Vidiš – jedva čekaš da odeš… Maloprije htio si otići, a nisi me ni poljubio!

KEKO: Jer si me razbjesnila svojim glupostima.

ĐIĐETA još nježnije: Samo si mi dobacio kroz zube, kao da sam ja za te posljednji stvor na svijetu: “Do viđenja!” Ali ja sam za te uvijek bila prva, je li, Kekica? Prva – prva –

KEKO koji je međutim pogledavao kroz balkon: Jest! Jest! Kao da je vani vidio nešto što je očekivao: Eno, motor je već pristao!… Na! Poljubi je: Sad je sve u redu. Hoće da ide.

ĐIĐETA nasrtljiva, ne da mu da se makne: Još, još jedanput!

KEKO poljubi je u žurbi kratko dva-triput i sve teži k izlazu: Evo. Zbogom!

ĐIĐETA drži ga: To ne valja. Molim: lijepo i dugo.

KEKO: Potpuno si poludjela! Poljubi je nešto dulje: Adio! Pođe.

ĐIĐETA naglo za njim, kraj vrata: Čekaj. On se ustavi nestrpljiv: Pa ti nemaš ni dinara uza se! Izvadi iz džepa pregačice banknotu i turi mu je u džep kaputa. Materinski, tišim glasom: Ako joj slučajno hoćeš kupiti dva-tri garofula. Jače: Vidiš kako Điđeta na sve misli!

KEKO poljubi je: I na ono na što ne treba. Ode.

Điđeta ostane začas na mjestu, onda poleti na balkon, malko počeka i nekome mahne rukom na ulici. Najednom zazvoni na kućnim vratima. To je starinsko zvono na pero kojemu se žustri zvuk gubi kroz velike prostorije drevne palače. Điđeta se trgne, vrati se s balkona, poleti k vratima lijevo, izađe na koridor ne zatvorivši ih za sobom. Pozornica začas prazna. Vani se čuje živ govor i malo zatim uđe sva ešofirana KONTESA KATE, a za njom ĐIĐETA. Kontesa, žena u pedesetim godinama, sijede kose, punačka i još dosta svježa, otmjena i staromodna u načinu i toaleti, sa nekakvim bjelokosnim brošem na prsima i molitvenikom s koricama od sedefa u maloj, finoj, ali ne manikiranoj ruci, bez prstenja.

KONTESA kao da je pred nekim pobjegla: Čini mi se da dolazi gore –

ĐIĐETA: Tko?

KONTESA: Jako! – Pogledaj je li na banku?

ĐIĐETA izađe na balkon i, držeći se indiferentno, pogleda dolje na pijacu, onda se vrati: Nema je…

KONTESA užurba se, stavi molitvenik na komodu: Ako dođe, umiri je…

ĐIĐETA: Ne bojte se, kontesa Kate… Ja ću već… Imam još nešto malo, pa ću joj dati…

KONTESA: Jadna Điđeta, šta bismo mi da nemamo tebe… Je li izašao Kekica?…

ĐIĐETA: Maloprije. vani zazvoni: duga, snažna zvonjava.

 

PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂

.PDF .EPUB .MOBI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *