Milan Begović – Bez trećeg

Podijeli:
Facebook
Google+
https://pdfknjige.com/download/milan-begovic-bez-treceg/
Twitter
Pretplati se
Instagram
RSS

Bez trećeg - Milan BegovicMilan Begović rođen je u Vrlici, gradiću u Dalmatinskoj zagori, od oca Ivana, malog posjednika i majke Filomene rođ. Bressan. Školovanje nastavlja u Splitu. U književnosti se javlja 1891. godine pjesmom Nad spomenikom viših junaka koju je potpisao kao Tugomir Cetinski. Kasnije je upisao studij prirodoslovlja na zagrebačkom sveučilištu, ali ga nikada nije završio. Ipak je 1903. u Beču diplomirao romanistiku i slavistiku. Ponovno se vraća u Split gdje radi kao gimnazijski profesor. Pažnju na sebe privlači zbirkom Knjiga Boccadoro koju pojavljuje pod pseudonimom Xeres de la Maraja. To djelo su predstavnici “mladih” ocijenili kao predstavnika hrvatske moderne, a “stari” su je odbacili kao primjer “bolesne lirike”. Ostale zbirke pjesama Vrelo (1912.) i Izabrane pjesme (1925.) nisu privukle toliku pozornost. U drami se okušava 1902. djelom Myrrha objavljena pod pseudonimom Stanko Dušić. Od ostalih drama najpoznatije su Pustolov pred vratima (1926.) i Bez trećega (1931.)

1908. godine upoznaje direktora Deutsche Spielhausa (Hamburg) u kojem dvije godine poslije postaje dramaturgom tog kazališta. Od 1912. do 1915. bio je dramaturg u bečkom kazalištu Neue Wiener Bühne. Mobiliziran je 1915. godine, a od 1919. uključen u vojne službe. Od 1920. predaje na zagrebačkoj Glumačkoj školi. Od 1927. ravnatelj je Drame HNK u Zagrebu. Nakon praizvedbe njegove drame Hrvatski Diogenes (1928.), premješten je na mjesto profesora III. gimnazije zbog aluzija na političke prilike u Hrvatskoj.Na tome mjestu je umirovljen 1932. godine.

Godine 1942. uređuje antologiju Hrvatska proza XX. stoljeća. Godine 1945. ga je kaznio Sud časti Društva književnika Hrvatske zbog javnog djelovanja u razdoblju NDH; kažnjen je određenom vremenskom šutnjom i gubitkom građanskih prava. Umro je u Zagrebu 13. svibnja 1948. godine. Odlikovan je francuskom Legijom časti. Svoja djela pisao je pod pseudonimima: Xeres de la Maraja, Tugomir Cetinski, Stanko Dušić, Esop s Griča, Hipolit, Malvolio i Petronius.

Izvor: Wikipedia

 

Večer je, nešto iza devet sati, koncem februara. Salon Gige Barićeve osvijetljen je samo od uličnog fenjera čije slabo svijetlo pada koso na uski prorez zida kraj prozora. U polumraku jedva se vide konture pokućstva što se naokolo poredalo crno i sablasno: klavir se protegao kao tamna masa kakvog mamuta, a visoki se tabernakl uspravio kao golem medvjed što čuči uza zid. Kiša udara krupno o stakla na prozorima, a izvana dopire šum kišnice što curi sa krovova i prosiplje se možda u kanal ili teče ulicom. Atmosfera je teška, sumorna, puna gnjiloće i jugovine. Najednom se začuje kako je netko snažno i nestrpljivo potegao starinsko zvono na kućnim vratima: dug, isprekidan zvuk prosuo se kroz čitavu kuću. Gore, u mansardi, užurbaše se laki koraci, a kristali na lusteru zazveckaše, kao da se nešto dogovaraju. Gore je zacijelo netko otvorio prozor. I začu se:

ŽENSKI GLAS: Šta želite? Odozdo, sa ulice odgovori:

MUŠKI GLAS: Je li gospođa Barićeva kod kuće?

ŽENSKI GLAS odgovara: Nije, ali mora doći svaki čas.

MUŠKI GLAS: Pustite me u kuću. Pričekat ću.

ŽENSKI GLAS iza nekoliko sekunda, kao da oklijeva: Ja vas ne poznam. Ne biste li se mogli navratiti malo kasnije?

MUŠKI GLAS ražesti se: Pa kud ću sad, po tom vremenu? Otvorite! Onda nadoda nešto blaži u tonu: Gospođa me zna vrlo dobro. I nastavi iza male pauze: Zar nije primila moj telegram?

ŽENSKI GLAS: Jedan je telegram došao; ali gospođa je već bila izašla.

Nad plafonom se opet začuše kratki, hitri koraci. I opet zveket kristala. Zatim mir od nekoliko minuta. Onda se naglo u dnu otvoriše lijeva vrata, a unutra upade svijetlo iz predsoblja. U pačetvorini vrata stajao je, osvijetljen vanjskim svijetlom, krupan, visok čovjek, u kabanici, sa mekanim, širokim šeširom na glavi, držeći u svakoj ruci po jedan putni kovčeg. To je Marko Barić. Iza njega kao da se prignula neka žena da mu prihvati jedan od kovčega.

MARKO zakrene ramenom kao da se otimlje: Ne, ne. Nek to zasada ostane sa mnom.

ŽENSKI GLAS iza njega, u predsoblju, s plahim i devotnim akcentom: Ako je gospodin gladan, mogu nešto donijeti. Prihvati odmah nešto naglije: Ili će gospodin radije pričekati gospođu?

MARKO još uvijek na vratima: Radije pričekajmo gospođu. Nakon kratkog premišljavanja nastavi: A ne znate točno kad će se vratiti?

ŽENSKI GLAS: Malo prije je telefonirala da čeka negdje tamo dok kiša popusti.

MARKO se malo pomakne kao da će ući. Pri tom reče: Vraga će to popustiti! I okrene se opet prema predsoblju: Kako se vi zovete?

ŽENSKI GLAS: Franciska.

 

PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂

.PDF .EPUB .MOBI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *