J. R. Ward – Gnjev

Podijeli:
Facebook
Google+
https://pdfknjige.com/download/j-r-ward-gnjev/
Twitter
Pretplati se
Instagram
RSS

Gnjev - J.R.WardČetvrti roman iz novog serijala Pali anđeli iznimno popularne autorice erotskih ljubića J. R. Ward žestoko će uzdrmati vaša vjerovanja.

Novinarka Mels Carmichael doživljava potpuni šok kad jedne večeri pod njezin automobil pred mjesnim grobljem podleti nepoznati mladić. Nakon nesreće, on pati od amnezije i ona mu ponudi svoju pomoć kako bi se dosjetio svoje prošlosti. Jedina stvar koje se on sjeća je ime Jima Herona na nadgrobnom spomeniku iznad mjesta na kojem se probudio, potpuno gol i pun rana i ožiljaka. Dok zajedno otkrivaju njegovu prošlost, Mels i Matthias otkrivaju i snažnu privlačnost i strast koja ih privlači, te shvaćaju da ništa nije potpuno mrtvo i zakopano u prošlosti. I dok se oko njih odvija žestoka borba između anđela i demona, a ulozi postaju njihova srca i duše, postoji li nešto na Nebu – ili u Paklu – što može spasiti njih oboje?

 

Mračno je kao u grobu.
Nije to poput ugašenog svjetla, već se osjećaš kao da nad sobom imaš spomenik i svježe iskopanu zemlju — postaješ prah i pepeo.
Matthias je ležao gol na grobu. Prvo mu je na pamet palo tetoviranje leđa. Natjerao je sve svoje ljude da to učine — opaki žetelac koji stoji u polju mramornih i granitnih ploča usred nekog groblja koje se protezalo unedogled.
Kakva jebena ironija — možda će ga baš sada oštrica kose isjeckati na komadiće. Žmirkao je da malo razbistri pogled, a zatim privukao koljena prsima da se ugrije. Čekao je povratak prizora u stvarnost. Kad se ništa nije promijenilo, zapitao se gdje je nestao zid koji ga je držao zatočenog već čitavu vječnost.
Je li napokon pobjegao iz zagušljive, prenapučene jame u kojoj su ga mučili? Je li pobjegao iz Pakla?
Zastenjao je i pokušao se pridignuti, no jedva je uspio podići glavu. Već i samo otkriće da su oni vjerski fanatici bili u pravu, čovjeka je tjeralo na vječni počinak. Grešnici su zbilja putovali prema dolje, i to ne u Australiju. Kad stigneš na odredište, patnja koju ti priušte je takva da se svi tvoji zemaljski problemčići čine poput besplatne vožnje u lunaparku.
Da, Vrag postoji — i kod nje nije nimalo ugodno.
Holy Rollers! nisu shvatili baš sve. Ispalo je da Sotona nema rogove ni rep, ni trozubac, ni kopita. No takvu kuju se ne viđa često, a voljela je i crvenu boju. Možda zato što brinetama dobro stoji -barem je ona samu sebe uvjeravala u to.
Ponovno je trepnuo lijevim okom, onim koje ga je još uvijek služilo. Pripremio se na povratak u vrelo i gusto crnilo, ali krik prokletih mu odzvanja u ušima, a bol koja mu se vriskom pronosi kroz grlo izbija van kroz napukle usnice.
Ništa. Još uvijek je na grobu.
Gol i kao od majke rođen na groblju.
Upijao je prizor, gledajući grobove i obiteljske grobnice ukrašene anđelima i jezivim kipovima Djevice Marije – niski su spomenici bili brojniji, kao da ološ polako zauzima teritorij. Borovi i javori su bacali sjene preko slabašne mlade trave i klupa od kovanog željeza. Ulična rasvjeta sjala je svjetlom boje marelice, poput svijeća na rođendanskoj torti, i vijugavi puteljci bi u nekom drugačijem krajoliku možda bili romantični.
Ovdje nikako, i sigurno ne u ovom kontekstu smrti…
Nepozvane sličice iz vlastitog života prolazile su mu ispred očiju, i zapitao se nije li možda dobio drugu priliku da umre. Ili čak treću, ako želimo biti točni.
Nije bilo mnogo radosti u ovoj retrospektivi. Samo mrtvaci. Deseci mrtvaca, stotine mrtvaca, a sve ih je pobio svojim rukama – izravno ili putem naredbe. Nije bilo mile supruge i lijepe djece, nikakvih kućica u cvijeću.
Počinio je mnogo istinskog i nepatvorenog zla u svom životu.
Prisilio se na pridizanje. Tijelo mu je bilo poput pogrešno namještene slagalice. Neki zglobovi su bili prelabavi, a neki čvrsto stegnuti. To se događa kad padneš na glavu, a imaš samo svoje zvanje liječnika i vrlo ograničene sposobnosti liječenja.
Pogledao je natpis na grobu i smrknuo se. James Heron.
Isuse Kriste, James Heron…
Zanemarivao je vlastite ruke koje su se tresle i prstima prešao preko ugraviranih slova, a jagodice su mu upadale u udubine na ulaštenom sivom granitu.
Isprekidani dah iskrao mu se iz prsa, kao da je bolni nalet patnje iza rebara na silu istjerao zrak iz njegovih pluća.
Nije imao pojma da postoji vječna nagrada, da se sva tvoja djela važu i broje, da tvoj posljednji dah i otkucaj srca sa sobom nose suđenje. Nije ga boljelo zbog toga. Boljela ga je spoznaja da ne bi mogao postupiti drugačije, čak i da sve to zna.
»Žao mi je«, rekao je, pitajući se kome zapravo govori.
»Prokleto mi je žao…«
Nitko nije odgovorio.
Pogledao je u nebo. »Žao mi je.«
Odgovor ipak nije došao, no to mu i nije toliko smetalo. Kajanja su mu toliko zaokupila misli da ionako ne bi bilo mjesta za treću stranu. Dok se pokušavao osoviti na noge, koljena su ga izdala i morao se pridržati za spomenik. Bio je u strašnom stanju -bedra su mu bila osuta ožiljcima, trbuh pun modrica, a jedan list skoro zguljen s kosti. Liječnici su napravili što su mogli sa svojim štapovima i vijcima, no u usporedbi s onim kakav se rodio, sad je izgledao poput slomljene igračke koju su popravili samoljepljivom trakom i superljepilom.

 

PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂

.PDF .EPUB .MOBI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *