George R. R. Martin – Sraz kraljeva [pdf] [epub]

Podijeli:
Facebook
Google+
https://pdfknjige.com/download/george-r-r-martin-sraz-kraljeva-pdf-epub/
Twitter
Pretplati se
Instagram
RSS

sraz kraljeva

Dok se davno nestali svijet čarolija ponovo vraća u Sedam kraljevina, stvarni se svijet raspada pod naletom samoproglašenih kraljeva. Raštrkana posvuda, djeca kneza Eddarda morat će naglo odrasti ne bi li preuzela uloge koje im je sudbina namijenila. Robb će s mačem u ruci i cjelokupnom vojskom Sjevera pokušati obraniti posjede svojega oca, Bran će u Oštrozimlju od dječaka pokušati postati vladar, Sansa će u zarobljeništvu pronaći svog viteza na najneočekivanijem mjestu, Arya će u bijegu naučiti kako “lasičjom juhom” osvojiti zamak, a Jon će krenuti na svoj prvi pohod s onu stranu Zida. Za to vrijeme njihovi protivnici neće sjediti skrštenih ruku. Spletke, podvale i izdaje na dvoru kruh su nasušni, likovi nalik na članove obitelji Borgia ili jednog Machiavellija jedu se za doručak, a glave neprijatelja smatraju se uvijek prikladnim poklonom. Najnoviji Kraljev Namjesnik Tyrion ima savršen plan kako izigrati kraljicu Cersei, rizničara Petyra i kneza uhoda, eunuha Varysa. Ili možda i njegov plan i nije tako savršen kao što se čini?

Drugi dio ciklusa Pjesma Leda i Vatre Georgea R. R. Martina pod naslovom Sraz Kraljeva donijet će pregršt obrata i mnoštvo novih likova koji će zauzeti mjesta onih kojima sreća nije dala da prežive. Izborom načina pripovijedanja u kojem se radnja odvija naizmjenično gledana očima nekoliko protagonista, Martin je vješto mijenjajući rakurs uspio primijeniti suvremenu filmsku tehniku kratkih rezova i složiti grandiozan mozaik izmaštanog svijeta kakav moderna fantastika još nije vidjela. Ciklus iz knjige u knjigu postaje sve bolji i bolji, Martin je pravi majstor pripovjedač. U prijevodu Tajane Pavičević i s ilustracijom Esada Ribića Sraz Kraljeva Georgea R. R. Martina, druga knjiga u ciklusu Pjesma Leda i Vatre, nastavlja tamo gdje je prestala Igra prijestolja, a završava tamo gdje počinje treći dio Oluja mačeva.

 

R

ep kometa protezao se zorom, crvena brazgotina koja je krvarila nad liticama Zmajeva kamena poput rane na ružičastom i grimiznom nebu.

Meštar je stajao na vjetru izloženom balkonu pred svojim odajama. Ovdje su dolazili gavrani, nakon duga leta. Njihov izmet išarao je mrljicama kamena čudovišta na zabatu koja su se uzdizala dvanaest stopa visoko s obje njegove strane; paklenog psa i krilatog zmaja, dvojicu od tisuću koja su vrebala nad zidinama drevne tvrđave. Kad je prvi put došao na Zmajev kamen, vojska kamenih grotesknih statua budila je u njemu nelagodu, ali kako su godine prolazile navikao se na njih. Sada ih je držao starim prijateljima. Njih trojica zajedno su promatrala nebo s lošim predosjećajem.

Meštar nije vjerovao u znamenja. Pa ipak… star koliko je bio, Cressen nikad nije vidio komet ni upola tako blještav, ni te boje, te strahotne boje, boje krvi, plamena i sunčeva zalaska. Pitao se jesu li njegova čudovišta ikad vidjela nešto slično. Bila su ovdje mnogo dulje od njega, i još će biti tu dugo nakon što njega ne bude. Kad bi kameni jezici mogli govoriti…

Kakva glupost.Naslonio se na krunište, dok se more razbijalo pod njim, a crni kamen bio je grub pod njegovim prstima. Kamena čudovišta koja govore i proročanstva na nebu. Ja sam star, gotov čovjek, koji je opet postao budalast poput djeteta. Zar ga je životna teško stečena mudrost napustila zajedno s njegovim zdravljem i snagom? Bio je meštar, obučen i okovan u velikoj Citadeli Starigrada. Na što je spao, kad mu je praznovjerje ispunilo glavu kao neukom poljodjelcu?

Pa ipak… pa ipak… komet je sada plamtio čak i danju, dok se blijeda siva para uzdizala iz vrelih grotala na Zmajevoj gori iza zamka, a jučer ujutro bijeli je gavran donio glase iz same Citadele, glase dugo očekivane ali ne i manje strašne, glase o koncu ljeta. Znamenja, sve do jednog. Previše da bi ih se zanijekalo. Što sve to znači?  htio je viknuti.

“Meštre Cressen, imamo posjetitelje.” Pylos je govorio tiho, kao da se užasavao omesti Cressenova uzvišena razmatranja. Da je znao kakve su budalaštine punile meštrovu glavu, bio bi zaurlao. “Princeza bi htjela vidjeti bijelog gavrana.” Uvijek besprijekoran, Pylos ju je sada nazivao princezom, kao što je njezin plemeniti otac bio kralj. Kralj zadimljene hridi na velikom slanom moru, ali ipak. “Htjela bi vidjeti bijelog gavrana. S njom je i njezina luda.”

Starac okrene leđa zori, zadržavši ruku na svom krilatom zmaju kako bi zadržao ravnotežu.

“Pomozite mi do mog stolca i uvedite ih.”

Uzevši ga za ruku, Pylos ga povede unutra. U svojoj mladosti Cressen je hodao žustro, ali sada nije bio daleko od svog osamdesetog imendana, i njegove su noge bile krhke i nestabilne. Dvije godine ranije pao je i slomio kuk, ali taj nikad nije zacijelio kako valja. Prošle godine kad se razbolio, Citadela je poslala Pylosa iz Starigrada, gotovo nekoliko dana prije nego što je knez Stannis zatvorio otok… da mu pomogne u njegovim poslovima, bilo je rečeno, ali Cressen je znao istinu. Pylos ga je došao zamijeniti kad umre. Nije mario. Netko mora zauzeti njegovo mjesto, i to prije nego što bi mu bilo drago…

Pustio je da ga mladi čovjek smjesti iza njegovih knjiga i spisa. “Dovedite je. Ružno je puštati mladu gospu da čeka.” Mahnuo je rukom, slabašna gesta požurivanja čovjeka koji se sam više nije bio sposoban požuriti. Koža mu je bila naborana i pjegava, tako papirnato tanka da je mogao vidjeti mrežu vena i oblik kostiju pod njom. A kako su drhtale, te njegove ruke koje su nekoć bile tako sigurne i spretne…

PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂

.PDF .EPUB

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *