Joe Abercrombie: Prvi Zakon – Krivnja oštrice
Glokta odšepa do druge stolice, pažljivo nasloni štap na rub površine stola i polako, oprezno, bolno sjedne. Protegne vrat lijevo-desno a onda pusti tijelo da klone u položaj najbliži udobnome. Kad bi Glokta imao priliku stisnuti ruku bilo kome na svijetu, zasigurno bi odabrao izumitelja stolice. Učinio mi je život gotovo podnošljivim. Frost tiho zakorači iz kuta i uhvati labavi vrh vreće između mesnatog, bijelog kažiprsta i masivnog, bijelog palca. Glokta kimne i praktikal je strgne, otkrivši Salema Rewsa koji zatrepće pred nemilosrdnim svjetlom. Zlobno, praseće, ružno lišce. Ti zlobno, ružno prase, Rewse. Ti odvratna svinjo. Spreman si smjesta priznati, kladim se, spreman si pričati i pričati bez prestanka sve dok nam se svima ne smuči. Na obrazu je imao veliku tamnu modricu, i još jednu na čeljusti iznad podbratka. Kad su mu se vodenaste oči privikle na svjetlost, prepoznao je Gloktu koji je sjedio preko puta njega i lice mu se odjednom ispuni nadom. Nadom koju je tako tužno položio u krivu osobu. “Glokta, morate mi pomoći!” zacvili, nagnuvši se naprijed koliko god su mu to okovi dopuštali, a riječi u mjehurima iziđu iz njegovih usta u očajničkom, nerazgovijetnom kaosu. “Krivo sam optužen, znate to, nedužan sam! Došli ste mi pomoći, zar ne? Vi ste mi prijatelj! Utjecajni ste ovdje. Prijatelji smo, prijatelji! Mogli biste reći nešto u moju korist! Ja sam nedužan čovjek, krivo optužen! Ja–” Glokta podigne ruku da signalizira tišinu. Zurio je u Rewsovo poznato lice na trenutak kao da ga vidi prvi put u životu, a zatim se okrene Frostu. “Zar bih trebao poznavati ovoga čovjeka?”
Albino ne reče ništa. Donji dio lica bio mu je skriven praktikalskom maskom, a gornja polovica nije odavala ništa. Netremice je zurio u zatvorenika na stolici, ružičastim očima mrtvim poput lešine. Nije trepnuo ni jednom otkad je Glokta ušao u prostoriju. Kako mu to uspijeva? “To sam ja, Rews!” zapišti debeljko, a ton glasa sigurno mu je rastao prema panici. “Salem Rews, znate me, Glokta! Bio sam s vama u ratu, prije… znate… prijatelji smo! Mi–” Glokta još jednom podigne ruku i nasloni se, lupkajući noktom po jednom od rijetkih preostalih zuba kao da je duboko zamišljen.
“Rews. Poznato mi je to ime. Trgovac, član Gilde tekstilaca. Po svim iskazima, bogat čovjek. Sad se sjećam…” Glokta se nagne naprijed i napravi pauzu efekta radi. “Bio je izdajnik! Uhvatila ga je Inkvizicija, a imovina mu je zaplijenjena. Znate, sudjelovao je u uroti da izbjegne plaćanje kraljevskog poreza.” Rews je zinuo. “Kraljevski porez!” drekne Glokta i raspali dlanom po stolu. Debeljko je zurio raskolačenih očiju i liznuo si zub. Gornji desni, drugi odozada. “Ali baš smo nepristojni”, reče Glokta nikome posebno. “Možda smo se jednom poznavali, možda nismo, no mislim da se niste propisno upoznali s mojim pomoćnikom. Praktikale Frost, pozdravite ovoga debeljka.” Bio je to šamar, ali dovoljno snažan da potpuno prevali Rewsa sa stolice. Stolica je zaklaparala ali se inače nije pomaknula. Kako to izvodi? Kako ga uspijeva srušiti na pod a da stolica ostane stajati? Rews se opružio po podu i grgljao, lica spljoštenog na pločicama.
“Podsjeća me na nasukanog kita”, Glokta će odsutno. Albino zgrabi Rewsa pod ruku, digne ga uvis i baci natrag na stolicu. Iz posjekotine na licu curila mu je krv no praseće su oči sada bile oštre. Većinu ljudi udarci smekšaju, no neke očvrsnu. Nikad ne bih rekao da će ovaj biti žilav, ali život je pun iznenađenja. Rews ispljune krv na stol. “Otišao si predaleko, Glokta, o da! Tekstilci su časna gilda; utjecajni smo! Ovo neće tolerirati! Ja sam poznat čovjek! Moja žena već sada piše molbu kralju da sasluša moj slučaj!”
PREUZIMANJE (nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂
