Arthur C. Clarke – 3001 Odiseja u svemiru [pdf][epub]

Podijeli:
Facebook
Google+
https://pdfknjige.com/download/arthur-c-clarke-3001-odiseja-u-svemiru-pdfepub/
Twitter
Pretplati se
Instagram
RSS

3001 Odiseja u svemiru-Zavrsna odiseja - Arthur C. ClarkeNazovimo ih Prvorođenima. Iako čak ni izdaleka nisu bili ljudski, bili su od krvi i mesa, i kad su pogledali u dubine svemira, osjetili bi strahopoštovanje, i čuđenje – i osamljenost. Čim su stekli znanje za to, počeli su među zvijezdama tragati za društvom.
Tijekom svojih istraživanja susretali su se s mnogim oblicima života i promatrali su djelovanje evolucije na tisućama svjetova. Vidjeli su koliko su se često u kozmičkoj tmini zakrijesile i zgasnule prve slabašne iskre inteligencije.
Pa kako u cijeloj Galaktici nisu našli ništa što bi bilo dragocjenije od uma, svagdje bi poticali njegovo buđenje. Postali su zemljoradnici na zvjezdanim poljima; sijali bi, a katkada i želi.
Katkad bi, bez suvišnih obzira, morali plijeviti.
Kad je izviđački brod ušao u Sunčev sustav poslije putovanje koje je već do tada trajalo tisuću godina, veliki su dinosauri odavno bili iščeznuli; njihov obećavajući razvitak uništio je nasumični udar svemirskog čekića. Letjelica je prohujala pokraj zamrznutih izvanjskih planeta, nakratko se zadržala iznad pustinja umirućeg Marsa i sad je promatrala Zemlju.
Istraživači su vidjeli kako se ispod njih prostire svijet koji vrvi životom. Godinama su proučavali, skupljali, katalogizirali. Kad su saznali sve što su mogli, počeli su djelovati. Petljali su sa sudbinom mnogih vrsta, kako na tlu, tako i u morima. Koji će od njihovih pokusa uroditi plodom, to neće moći znati još najmanje milijun godina.
Bili su strpljivi, no ipak ne i besmrtni. Toliko je toga valjalo obaviti u ovom galaktičkom svemiru od stotinu milijardi sunaca, a mamili su ih drugi svjetovi. Pa su se ponovno otisnuli u ponor, znajući kako se nikad neće vratiti ovamo. Nije za to ni bilo potrebe: sluge što su ih ostavili za sobom obavit će ostatak posla.
Na Zemlji, ledenjaci su nailazili i povlačili se, dok je iznad njih nepromjenljivi Mjesec uporno čuvao svoju zvjezdanu tajnu. Ritmom još polaganijim od polarnog leda, plimni valovi civilizacije uzdizali su se i trnuli po Mliječnom Putu. Neobična i divna i užasna carstva rađala su se i propadala, prenoseći svoja znanja na potomke.
Ondje, među zvijezdama, evolucija je kročila prema novim ciljevima. Prvi istraživači Zemlje već su odavno dosegnuli krajnje granice mesa i krvi; čim su njihovi strojevi postali bolji od njihovih tijela, došlo je vrijeme za pokret. Prvo su im se umovi, a potom same misli, preselili u blještave nove domove od kovine i dragulja. U njima su krstarili Mliječnim Putem. Nisu više gradili svemirske brodove. Sami bijahu svemirske letjelice.
No doba Bića-strojeva brzo je prošlo. Neprestanim eksperimentiranjem naučili su kako se znanje uskladišćuje u samu građu prostora i kako mogu svoje misli zauvijek sačuvati u smrznutim rešetkama svjetlosti.
Stoga su se sada preoblikovali u čistu energiju; na stotinama svjetova odbačene prazne ljuske neko su se vrijeme trzale u besmislenom plesu smrti, a potom su se smrvile u prah.
Sada su bili gospodari Galaktike i mogli su se po miloj volji skitati medu zvijezdama ili poput fine maglice ponirati kroz same međuprostore beskraja. Iako su se napokon oslobodili tiranije tijela, nisi potpuno zaboravili svoje podrijetlo, ondje u toploj sluzi nekog iščezlog mora. A njihovi čudesni uređaji nastavili su djelovati, nadzirući pokuse što su započeti prije toliko godina.
No nisu uvijek poslušno ispunjavali naloge svojih tvoraca; poput svih tvarnih stvari, nisu bili otporni na nagrizajuće djelovanje Vremena i njegovoga strpljivog, uvijek budnog sluge, Entropije.
Ponekad, otkrili bi vlastite ciljeve i krenuli za njima.

 

PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂

.PDF .EPUB

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *