Agatha Christie – Rupa
U petak, u šest sati i trinaest minuta, Lucy Angkatell otvorila je svoje velike plave oči i, kao i obično, odmah bila u potpunosti budna i smjesta se počela baviti problemima koje je stvarao njen nevjerojatno aktivan um. Osjećala je izuzetnu potrebu za savjetom i razgovorom, i stoga je, za tu svrhu, izabrala svoju mladu rođakinju Midge Hardcastle koja je u Šupljinu stigla sinoć. Lady Angkatell hitro je kliznula iz kreveta, prebacila kućnu haljinu preko svojih još uvijek lijepih ramena i krenula hodnikom prema Midgeinoj sobi. Kako je bila žena uznemirujuće munjevitih misli, po svom je starom običaju, u glavi već započela razgovor, i iz bujne mašte crpila Midgeine odgovore.
Razgovor je bio u punom tijeku kad je lady Angkatell otvorila Midgeina vrata.
“I tako, draga, uistinu se moraš složiti kako će vikend predstavljati problem!”
“Eh? Uf!” progunđala je Midge neartikulirano, ovako naglo probuđena iz ugodnog i dubokog sna.
Lady Angkatell prišla je prozoru, otvorila ga, podigla rolete i u sobu pustila bljedilo rujanske zore.
“Ptice!” prokomentirala je zadovoljno gledajući van. “Tako su slatke.”
“Molim?”
“Pa, u svakom slučaju, vrijeme neće predstavljati problem. Čini se kako će biti dobro. To je nešto. Jer ako je puno nezadovoljnih osoba smješteno unutra, sigurna sam kako ćeš se složiti sa mnom da je to deset puta gore. Igre možda, a to bi bilo kao lani kad si nisam mogla oprostiti zbog sirote Gerde. Nakon toga sam rekla Henryju kako je to bilo vrlo bezosjećajno s moje strane – a moraš je pozvati, naravno, jer bi bilo vrlo neuljudno pozvati Johna bez nje, ali to uistinu stvara probleme – a najgore je od svega što je ona tako ljubazna – ponekad je stvarno neobično što je netko ljubazan poput Gerde lišen i najmanje trunke inteligencije, a ako na to misle kad spominju zakon kompenzacije, smatram kako to uopće nije fer.”
“O čemu ti pričaš, Lucy?”
“O vikendu, draga. O ljudima koji sutra dolaze. Cijelu sam noć razmišljala o tome i strašno se brinula. Uistinu je olakšanje razgovarati s tobom, Midge. Uvijek si tako razborita i praktična.”
“Lucy”, rekla je Midge strogo. “Znaš li ti koliko je sati?”
“Ne baš, draga. Nikad ne znam, znaš.”
“Šest i petnaest.”
“Da, draga”, rekla je lady Angkatell bez ikakvog traga kajanja.
Midge ju je mrko gledala. Kako je luda, apsolutno nevjerojatna bila Lucy!
Uistinu, pomislila je Midge, uopće ne znam zašto je podnosim!
Ipak, čak i dok joj se misao oblikovala u glavi, postala je svjesna odgovora.
Agatha Christie je najpoznatiji autor kriminalističkih romana u svijetu i najprodavaniji autor uz Shakespearea. Njene knjige prodane su u više od milijardu primjeraka na engleskom jeziku, i više od milijardu primjeraka na 45 drugih svjetskih jezika (do 2003). Primjer njenog uspjeha je prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih autora svih vremena u Francuskoj s preko 40 milijuna primjeraka na francuskom (do 2003), gdje joj je najbliži konkurent s oko 22 milijuna primjerka Émile Zola.
Njena predstava Mišolovka (The Mousetrap) drži rekord najdužeg prikazivanja u Londonu. Prvi je put prikazana u Ambassadors Theatreu 25. studenog 1952., a prikazuje se i u 2013. Do sada je odigrano oko 25.000 predstava. I dalje se prikazuje u St. Martin’s Theater, u prosjeku 8 predstava tjedno.
Agatha Christie napisala je preko osamdeset romana i drama, uglavnom detektivskih. U mnogima od njih pojavljuju se njeni najpoznatiji likovi, Hercule Poirot i Miss Marple. Iako se voljela poigravati s konvencijama žanra – jedno od njenih ranijih djela, Ubojstvo Rogera Ackroyda, sadržava potpuni obrat na kraju – uvijek je u knjige postavljala tragove prema kojima su čitatelji mogli i sami otkriti počinitelja.
PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂
