Agatha Christie – Ubojstvo u Mezopotamiji
Na arheološkom nalazištu u iračkoj Hassaniji stvari se samo naizgled čine svakodnevnima i uobičajenima. Bolničarka Amy Leatheran po preporuci se pridružuje ekipi na nalazištu kako bi bila pri ruci prekrasnoj ali psihički rastrojenoj supruzi slavnog arheologa Leidnera. Njezin posao u Hassaniji završio je prije nego što je i započeo – divna Louise nađena je mrtva na podu svoje sobe.
Ako ste pročitali makar i jedan krimić u životu, vjerojatno znate koje pitanje(a) sada slijedi: tko je oduzeo život jednoj od najobožavanijih žena u Hassaniji? Da li je to jedan od članova ekipe koji su joj se svi redom potajno divili, ili nečija ljubomorom opsjednuta supruga? Može li itko u moru osumnjičenih otkriti krivca? Je li moguće da je na vrućem pijesku Hassanije čak i slavni Hercule Poirot izgubio pravi trag?
Naravno da nije moguće…
Događaji ispričani u ovoj priči zbili su se otprilike prije četiri godine.
Okolnosti pod kojim su se zbivali, po mom mišljenju, zahtijevaju da se otvoreno iznesu pred javnost. Kružile su kojekakve fantastične i smiješne glasine da su najvažniji dokazi zatajeni. Takvo izvrtanje činjenica, osobito je uzelo maha u američkoj štampi.
Zbog očitih razloga bilo je poželjno da ta kronika ne bude iz pera nekog člana ekspedicije u koga bi se opravdano moglo posumnja~ti da je pristran.
Predložio sam, stoga, Amy Leatheran da ona preuzme na sebe tu dužnost.
Očito je da je ona kao stvorena za taj posao. To je osoba koja savršeno poznaje svoje zvanje i nema nikakva razloga da bude neobjektivna, jer nikad prije nije imala veze sa Sveučilištem u Pittstownu koje je bilo
uputilo ekspediciju u Irak. Osim toga, oštroumna je i razborita
svjedokinja.
Nije bilo lako nagovoriti gospođicu Leatheran da se prihvati tog zadatka –
zapravo je to nagovaranje bilo najteži posao u mojoj karijeri pa čak i onda kad ga je privela kraju, vrlo mi je, nerado predala rukopis. Ustanovio sam da su djelomičan razlog tome neke kritičke napomene koje je iznijela u vezi s mojom kderkom Sheilom. Ubrzo sam i to uredio, uvjerivši je da je, zbog toga što danas djeca slobodno kritiziraju svoje roditelje u štampi, i roditeljima samo drago kad njihovi potomci zasluže dio tih prijekora!
Drugi je razlog njenu skanjivanju bila pretjerana skromnost u pogledu
njena stila. Bila je uvjerena da du ispraviti gramatičke greške i ostalo. Ja, naprotiv, nisam htio izmijeniti ni jednu jedinu riječ. Po mom mišljenju, stil gospođice Leatheran je živ, osebujan i vrlo tečan. To što u jednom odlomku Hercula Poirota naziva Poirot, a u drugom gospodin Poirot,
samo priču čini zanimljivijom i uvjerljivijom. U jednom trenutku ona se, tako redi »sjeda svog ponašanja (bolničarkama je mnogo stalo do etikete), a u drugom je zanima samo ljudska narav. Na formalnosti se nije osvrtala!
Ja sam jedino bio toliko slobodan da napišem prvo poglavlje – pri čemu mi je pomoglo pismo koje mi je ljubazno ustupila jedna prijateljica gospođice Leatheran. Ono treba da posluži kao naslovna strana – to jest, da u nekoliko grubih crta dade kratak opis priče.
Agatha Christie je najpoznatiji autor kriminalističkih romana u svijetu i najprodavaniji autor uz Shakespearea. Njene knjige prodane su u više od milijardu primjeraka na engleskom jeziku, i više od milijardu primjeraka na 45 drugih svjetskih jezika (do 2003). Primjer njenog uspjeha je prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih autora svih vremena u Francuskoj s preko 40 milijuna primjeraka na francuskom (do 2003), gdje joj je najbliži konkurent s oko 22 milijuna primjerka Émile Zola.
Njena predstava Mišolovka (The Mousetrap) drži rekord najdužeg prikazivanja u Londonu. Prvi je put prikazana u Ambassadors Theatreu 25. studenog 1952., a prikazuje se i u 2013. Do sada je odigrano oko 25.000 predstava. I dalje se prikazuje u St. Martin’s Theater, u prosjeku 8 predstava tjedno.
Agatha Christie napisala je preko osamdeset romana i drama, uglavnom detektivskih. U mnogima od njih pojavljuju se njeni najpoznatiji likovi, Hercule Poirot i Miss Marple. Iako se voljela poigravati s konvencijama žanra – jedno od njenih ranijih djela, Ubojstvo Rogera Ackroyda, sadržava potpuni obrat na kraju – uvijek je u knjige postavljala tragove prema kojima su čitatelji mogli i sami otkriti počinitelja.
PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to🙂
