Agatha Christie – Iskričavi cijanid
Šestoro ljudi je mislilo na Rosemary Barton koja je umrla prije gotovo godinu dana
Iris Marle je mislila na svoju sestru, Rosemary. Gotovo godinu dana svjesno je nastojala odagnati misli o Rosemary. Nije se željela sjećati. Bilo je previše bolno – previše stravično! Modro cijanizirano lice, grčenje ukočenih prstiju… Kontrast između te slike i one vesele ljupke Rosemary od prethodnog dana…
Dobro, možda ne baš vesele. Bila je preboljela gripu – bila je potištena, iscrpljena… Sve je to bilo izneseno u istrazi. I sama Iris je to naglasila. To je objašnjavalo njezino samoubojstvo, zar ne? Kad je istraga bila završena, Iris je htjela prestati misliti na sve. Zašto se sjećati? Sve zaboraviti! Zaboraviti cijeli stravičan događaj. Ali sada, shvatila je, mora se sjećati. Mora se vratiti u prošlost…
Pažljivo se prisjetiti svakog najsitnijeg naoko nevažnog detalja… Neobični razgovor s Georgeom prošle noći tražio je sjećanje. Bilo je to tako neočekivano, tako zastrašujuće. čekaj, čekaj – je li to zaista bilo tako neočekivano? Nije li već i prije bilo nekih indicija?
Georgeova sve veća zamišljenost, njegova odsutnost, njegovi neuračunljivi postupci – njegova – no dobro, čudnovatost je bila prava riječ za to! Sve je to vodilo do onog trenutka prošle noći u kojem ju je pozvao gore u svoju radnu sobu i izvadio ona pisma iz ladice pisaćeg stola. Sada više nije ništa mogla. Morala je razmišljati o Rosemary – da bi se sjetila. Rosemary – njezina sestra-…
Iris je shvatila da prvi put u životu razmišlja o Rosemary. Razmišlja o njoj kao o osobi. Uvijek je prihvaćala Rosemary a da o njoj nije razmišljala. Nitko ne misli o majci ili ocu ili sestri ili tetki. Oni jednostavno postoje. Nitko ne misli o njima kao o ljudima. Ona nije sebe pitala ni kakvi su zapravo bili. Kakva je zapravo bila Rosemary? To bi sada moglo biti vrlo važno. O tome bi moglo mnogo ovisiti.
Iris se u mislima vratila u daleku prošlost. Ona i Rosemary kao djeca…
Rosemary je bila šest godina starija. Odjeci prošlosti počeli su se vraćati – brze slike – kratki prizori, Ona, malo dijete kako jede. kruh i pije mlijeko, a Rosemary, praveći se važna sa svojim pletenicama, opiše zadaće na stolu.
Ljeto na moru – Iris zavidi Rosemary, to je već velika djevojčica i zna plivati!
Rosemary je u internatu – i dolazi kući za praznike.
Zatim je ona sama đak, a Rosemary završava u Parizu. Učenica Rosemary; nezgrapna, predugih ruku i nogu. A zatim Rosemary koja se vraća iz Pariza, zastrašujuće nova i elegantna, nježna glasa, graciozna, zamamno lelujava tijela, crvenokestenjaste kose i velikih tamno optočenih modrih očiju. Uznemirujući lijepo biće odraslo u različitom svijetu! U to vrijeme one su se zapravo rijetko viđale, razlika od šest godina najviše se osjećala. Iris je još bila u školi, Rosemary u punom jeku sezone”. Razlika se osjećala i kad bi Iris dolazila kući. Rosemaryn život sastojao se od jutarnjih izležavanja u krevetu, izlazaka na ručak s drugim debitanticama, odlazaka na bal gotovo svake večeri. Iris je provodila vrijeme u učionici s mademoiselle, šetala je parkom, večerala u devet i u deset već bila u krevetu. Sestre su komunicirale na razini kratkih replika:
— Hej, Iris, naruči mi taksi, evo janjetine za večeru, vratit ću se očajno kasno. Ili: .
— Ne sviđa mi se tvoja nova haljina, Rosemary. Ne pristaje ti. Izgledaš grozno.
Tada su uslijedile Rosemaryne zaruke s Georgeom Bartonom. Uzbuđenje, kupovina, brda paketa, haljine za djeveruše. Vjenčanje. Ona korača iza Rosemary izmedu crkvenih klupa i sluša šapat:
— Kako je ona prekrasna nevjesta… Zašto se Rosemary udala za Georgea? I u ono je vrijeme Iris bila nekako iznenađena. Bilo je toliko uzbudljivih mladića koji su telefonirali Rosemary i izvodili je. Zašto izabrati Georgea Bartona, petnaest godina starijeg, dobroćudnog, ugodnog, ali posve dosadnog čovjeka? George je bio imućan, ali nije bio novac u pitanju.
Rosemary je imala vlastitog novca, i to mnogo. Novac ujaka Paula… Iris je pažljivo tragala kroz svoje uspomene, nastojeći razlučiti ono što je sada znala od onoga što je znala nekad: ujak Paul, na primjer? On im nije bio pravi ujak, to je oduvijek znala. Iako joj nikad ništa određeno nije bilo rečeno, znala je neke činjenice. Paul Bennett je bio zaljubljen u njihovu majku…
Agatha Christie je najpoznatiji autor kriminalističkih romana u svijetu i najprodavaniji autor uz Shakespearea. Njene knjige prodane su u više od milijardu primjeraka na engleskom jeziku, i više od milijardu primjeraka na 45 drugih svjetskih jezika (do 2003). Primjer njenog uspjeha je prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih autora svih vremena u Francuskoj s preko 40 milijuna primjeraka na francuskom (do 2003), gdje joj je najbliži konkurent s oko 22 milijuna primjerka Émile Zola.
Njena predstava Mišolovka (The Mousetrap) drži rekord najdužeg prikazivanja u Londonu. Prvi je put prikazana u Ambassadors Theatreu 25. studenog 1952., a prikazuje se i u 2013. Do sada je odigrano oko 25.000 predstava. I dalje se prikazuje u St. Martin’s Theater, u prosjeku 8 predstava tjedno.
Agatha Christie napisala je preko osamdeset romana i drama, uglavnom detektivskih. U mnogima od njih pojavljuju se njeni najpoznatiji likovi, Hercule Poirot i Miss Marple. Iako se voljela poigravati s konvencijama žanra – jedno od njenih ranijih djela, Ubojstvo Rogera Ackroyda, sadržava potpuni obrat na kraju – uvijek je u knjige postavljala tragove prema kojima su čitatelji mogli i sami otkriti počinitelja.
PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂