{"id":590,"date":"2019-06-04T11:02:54","date_gmt":"2019-06-04T10:02:54","guid":{"rendered":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/?p=590"},"modified":"2019-06-04T11:02:54","modified_gmt":"2019-06-04T10:02:54","slug":"philip-k-dick-filmske-price-pdf-epub","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/philip-k-dick-filmske-price-pdf-epub\/","title":{"rendered":"Philip K. Dick &#8211; Filmske pri\u010de [pdf][epub]"},"content":{"rendered":"\n<!-- WP QUADS Content Ad Plugin v. 2.0.39 -->\n<div class=\"quads-location quads-ad1\" id=\"quads-ad1\" style=\"float:none;margin:0px 0 0px 0;text-align:center;\">\n<script async src=\"\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js\"><\/script>\r\n<!-- Pdfknjige_intext_add -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-5206472975755155\"\r\n     data-ad-slot=\"6287849282\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n<\/div>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-573\" src=\"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/06\/Filmske-price-Philip-K.-Dick-189x300.jpg\" alt=\"Filmske price - Philip K. Dick\" width=\"189\" height=\"300\" srcset=\"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/06\/Filmske-price-Philip-K.-Dick-189x300.jpg 189w, https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/06\/Filmske-price-Philip-K.-Dick.jpg 466w\" sizes=\"auto, (max-width: 189px) 100vw, 189px\" \/>Prva misao koja je Andertonu pala na pamet kad je ugledao mladi\u0107a bila je: \u0107elavim. \u0106elavim i debljam se i starim. Ali nije je naglas izrekao. Samo je odgurnuo stolicu, ustao i odlu\u010dno obi\u0161ao svoj radni stol, kruto ispru\u017eiv\u0161i desnu ruku. S usiljeno prijaznim osmijehom na licu rukovao se s mladi\u0107em.<br \/>\n&#8220;Witwer?&#8221; upitao ga je, postigav\u0161i da mu ta izjava zvu\u010di ljubazno.<br \/>\n&#8220;Tako je&#8221;, rekao je mladi\u0107. &#8220;Ali vi me zovite Ed, naravno. Ho\u0107u re\u0107i, ako su vam bespotrebne formalnosti odbojne koliko i meni.&#8221; Na pretjerano samouvjerenom licu tog plavokosog mladi\u0107a vidjelo se da to pitanje smatra rije\u0161enim. Oslovljavat \u0107e jedan drugoga s Ed, odnosno John: sve \u0107e od samoga po\u010detka biti zasnovano na sporazumnoj suradnji.<br \/>\n&#8220;Jeste li uspjeli prona\u0107i zgradu bez pote\u0161ko\u0107a?&#8221; upitao ga je Anderton suzdr\u017eano, zanemariv\u0161i odvi\u0161e prisan uvodni nastup. Bo\u017ee mili, moram sa\u010duvati barem ne\u0161to. Stresao se od straha i oblio ga je hladni znoj. Witwer se kretao uredom kao da ga ve\u0107 posjeduje &#8211; kao da ga premjerava. Zar ne mo\u017ee pri\u010dekati jo\u0161 koji dan -neko pristojno razdoblje?<br \/>\n&#8220;Bez pote\u0161ko\u0107a&#8221;, vedro mu je odgovorio Witwer, s rukama u d\u017eepovima. Pa\u017eljivo je prou\u010dio opse\u017ene dosjee naslagane uza zid. &#8220;Ne dolazim naslijepo u va\u0161u agenciju, shva\u0107ate. Imam poprili\u010dan broj vlastitih nazora o na\u010dinu na koji se Predzlo\u010din vodi.&#8221;<br \/>\nAnderton si je drhtavom rukom pripalio lulu. &#8220;Kako se vodi? Ba\u0161 me to zanima.&#8221;<br \/>\n&#8220;Ne vodi se lo\u0161e&#8221;, rekao je Witwer. &#8220;Zapravo, vodi se prili\u010dno dobro.&#8221;<br \/>\nAnderton ga je \u010dvrsto pogledao. &#8220;To je va\u0161e privatno mi\u0161ljenje? Ili to ka\u017eete samo tako?&#8221;<br \/>\nWitwer mu je odgovorio s bezazlenim izrazom lica. &#8220;Privatno i javno. U Senatu su zadovoljni va\u0161im radom. Zapravo, odu\u0161evljeni su.&#8221; Dodao je: &#8220;Onoliko odu\u0161evljeni koliko to starci ve\u0107 mogu biti.&#8221;<br \/>\nAndertona je ovo zaboljelo, ali odr\u017eao je smirenu vanj\u0161tinu. Uz odre\u0111en napor, ipak. Upitao se \u0161to li Witwer zaista misli. \u0160to li se zaista zbiva u toj ostri\u017eenoj lubanji? Mladi\u0107eve su o\u010di bile plave, svijetle &#8211; i nelagodno bistre. Witwera se ne da vu\u0107i za nos. O\u010dito je i vrlo ambiciozan.<br \/>\n&#8220;Koliko sam uspio shvatiti&#8221;, rekao je Anderton oprezno, &#8220;bit \u0107ete mi pomo\u0107nik sve dok ne odem u mirovinu.&#8221;<br \/>\n&#8220;Tako sam i ja to shvatio&#8221;, odvratio mu je ovaj, ne oklijevaju\u0107i ni trenutka.<br \/>\n&#8220;A to bi moglo biti ove godine, ili sljede\u0107e &#8211; ili tek za deset godina.&#8221; Andertonu je lula zadrhtala u ruci. &#8220;Nisam ni zbog \u010dega du\u017ean oti\u0107i u mirovinu. Osnovao sam Predzlo\u010din i ovdje mogu ostati koliko god \u017eelim. To je isklju\u010divo moja odluka.&#8221;<br \/>\nWitwer je kimnuo glavom, i dalje bezazlena izraza lica. &#8220;Naravno.&#8221;<br \/>\nAnderton se s naporom za mrvicu ohladio. &#8220;Samo bih htio da to bude jasno.&#8221;<br \/>\n&#8220;Od samog po\u010detka&#8221;, slo\u017eio se Witwer. &#8220;Vi ste \u0161ef. Onako je kako vi ka\u017eete.&#8221; Odavaju\u0107i dojam potpune iskrenosti, upitao ga je: &#8220;Biste li mi htjeli pokazati organizaciju? Volio bih se \u0161to prije pobli\u017ee upoznati s ustaljenom rutinom.&#8221;<br \/>\nDok su hodali kroz vrevu \u017euto osvijetljenih, nanizanih ureda, Anderton je rekao: &#8220;Poznajete teoriju predzlo\u010dina, naravno. Nadam se da to mo\u017eemo pretpostaviti.&#8221;<br \/>\n&#8220;Znam one informacije koje su dostupne javnosti&#8221;, odvratio mu je Witwer. &#8220;Uz pomo\u0107 mutantnih prekoga (eng. precognition-vidovitost) odva\u017eno ste i uspje\u0161no dokinuli post-zlo\u010dinski kazneni sustav zatvora i globa. Kao \u0161to nam je svima jasno, kazna nikad nije s naro\u010ditim uspjehom odvra\u0107ala ljude od zlo\u010dina, a te\u0161ko da je mogla pru\u017eiti utjehu \u017ertvi koja je ve\u0107 stradala.&#8221;<br \/>\nDo\u0161li su do dizala u smjeru prizemlja. Dok su se hitro spu\u0161tali njime, Anderton je rekao: &#8220;Vjerojatno ste shvatili osnovni pravni nedostatak metodologije predzlo\u010dina. Hvatamo osobe koje nisu prekr\u0161ile nijedan zakon.&#8221;<br \/>\n&#8220;Ali nema nikakve sumnje da ho\u0107e&#8221;, potvrdio je Witwer s potpunim uvjerenjem u to.<br \/>\n&#8220;Na svu sre\u0107u, ne\u0107e &#8211; jer mi ih preduhitrimo prije nego \u0161to mogu po\u010diniti nasilno djelo. Stoga je po\u010dinjenje samoga zlo\u010dina apsolutna metafizika. Mi tvrdimo da su krivi. Oni, s druge strane, dovijeka tvrde da su nevini. A, na odre\u0111en na\u010din, i jesu nevini.&#8221;<br \/>\nVrata dizala su se otvorila, pa su po\u0161li niz jo\u0161 jedan \u017euto osvijetljen hodnik. &#8220;U na\u0161em dru\u0161tvu nema krupnih zlo\u010dina&#8221;, nastavio je Anderton, &#8220;ali imamo zatvorski logor pun preduhitrenih zlo\u010dinaca.&#8221;<br \/>\nVrata su se otvorila i zatvorila, te su se na\u0161li u analiti\u010dkom krilu. Pred njima su se uzdizali dojmljivi redovi opreme &#8211; receptori podataka i ra\u010dunalni mehanizmi koji su prou\u010davali i rekonstruirali primljenu gra\u0111u. A iza te aparature sjedilo je troje prekoga, gotovo nedostupnih pogledu kroz labirint \u017eica.<br \/>\n&#8220;Eno ih&#8221;, oporo je kazao Anderton. &#8220;Kako vam se \u010dine?&#8221;<br \/>\nU tmurnome polumraku troje idiota sjedilo je i blebetalo. Svaka nesuvisla rije\u010d i svaki nasumi\u010dni slog analizirali su se, uspore\u0111ivali, iznova sastavljali u obliku vizualnih simbola, prepisivali na uvrije\u017eene bu\u0161ene kartice i izbacivali u razli\u010dite, kodirane pretince. Cijeloga dana idioti su blebetali, zarobljeni u posebne stolice s visokim naslonima, sapeti ujedan te isti ukru\u0107eni polo\u017eaj metalnim obru\u010dima, sve\u017enjevima \u017eica i \u0161tipaljkama. Tjelesne su im se potrebe automatski zbrinjavale. Duhovnih potreba nisu imali. Na vegetativnoj su razini mrmljali i drijemali i postojali. Umovi su im bili tupi, zbunjeni, izgubljeni u sjenama.<br \/>\nAli ne u sjenama dana\u0161njice. Ta tri nesuvisla, buncava stvora, prevelikih glava i ispijenih tijela, promi\u0161ljala su budu\u0107nost. Analiti\u010dka aparatura bilje\u017eila je proro\u010danstva, pa dok je troje prekoga-idiota govorilo, aparatura ih je pomno slu\u0161ala.<br \/>\nS Witwerova je lica prvi put nestalo \u017eivahne samouvjerenosti. U o\u010di mu se uvukao bolestan, obeshrabren izraz, mje\u0161avina stida i moralnog \u0161oka. &#8220;To nije&#8230; ugodno&#8221;, pro\u0161aptao je. &#8220;Nisam shvatio da su tako&#8230;&#8221; Zamahnuo je rukama, upinju\u0107i se da na\u0111e pravu rije\u010d. &#8220;Tako&#8230; deformirani.&#8221;<br \/>\n&#8220;Deformirani i retardirani&#8221;, smjesta se slo\u017eio Anderton. &#8220;Posebno ona cura ondje. Donni je \u010detrdeset pet godina. Ali izgleda kao da joj je otprilike deset. Njihov dar apsorbira sve ostalo: re\u017eanj za ESP (Extra Sensory Perception &#8211; izvanosjetilna percepcija) recipro\u010dno im sa\u017eme frontalno podru\u010dje. Ali za\u0161to bi nas bilo briga za to? Mi dobivamo njihova proro\u010danstva. Pru\u017eaju nam ono \u0161to nam treba. Njima ni\u0161ta od toga nije jasno, ali nama jest.&#8221;<br \/>\nOsupnut, Witwer je pri\u0161ao aparaturi na suprotnoj strani sobe. Iz jednog je pretinca izvadio bunt kartica. &#8220;Jesu li ovo imena do kojih su do\u0161li?&#8221; upitao je.<br \/>\n&#8220;O\u010dito.&#8221; Anderton mu je namr\u0161teno oduzeo kartice. &#8220;Nisam ih imao prilike prou\u010diti&#8221;, objasnio je, nestrpljivo prikrivaju\u0107i iziritiranost.<br \/>\nWitwer je o\u010darano promatrao kako aparatura izbacuje novu karticu u sada prazan pretinac. Za njom je pala druga &#8211; i tre\u0107a. Iz rotiraju\u0107ih diskova ispadala je kartica za karticom. &#8220;Prekogi zacijelo vide prili\u010dno daleko u budu\u0107nost&#8221;, uskliknuo je Witwer.<br \/>\n&#8220;Vide jedan prili\u010dno ograni\u010den vremenski raspon&#8221;, obavijestio ga je Anderton. &#8220;U najboljem slu\u010daju, tjedan ili dva unaprijed. Velik dio njihovih podataka beskoristan nam je &#8211; jednostavno nije relevantan za na\u0161u svrhu. Predajemo ga odgovaraju\u0107im agencijama. A one nam zauzvrat daju svoje podatke. Svaki va\u017eni biro ima podrum s dragocjenim majmunima.&#8221;<br \/>\n&#8220;Majmuni?&#8221; Witwer ga je pogledao s nelagodom. &#8220;A, da, shva\u0107am. Ne vidi zlo, ne govori zlo, i tako dalje. Vrlo duhovito.&#8221;<br \/>\n&#8220;Vrlo primjereno.&#8221; Anderton je automatski prikupio pristigle kartice koje je izbacila vrtnja aparature. &#8220;Neka od ovih imena bit \u0107e potpuno odba\u010dena. A najve\u0107i dio ostalih bilje\u017ei sitae prijestupe: kra\u0111e, izbjegavanje poreza na dohodak, nasilje, iznude. Kao \u0161to sasvim sigurno znate, Predzlo\u010din je srezao krupne zlo\u010dine za devedeset devet cijelih osam posto. Rijetko kad do\u0111e do stvarnog ubojstva ili veleizdaje. Naposljetku, krivac zna da \u0107emo ga zato\u010diti u zatvorski logor tjedan dana prije nego \u0161to dobije priliku po\u010diniti zlo\u010din.&#8221;<br \/>\n&#8220;Kada je zadnji put po\u010dinjeno neko stvarno ubojstvo?&#8221; upitao ga je Witwer.<br \/>\n&#8220;Prije pet godina&#8221;, rekao mu je Anderton, s ponosom u glasu. &#8220;Kako je do toga do\u0161lo?&#8221;<br \/>\n&#8220;Zlo\u010dinac je utekao na\u0161im ekipama. Znali smo mu ime &#8211; zapravo, znali smo sve pojedinosti o zlo\u010dinu, uklju\u010duju\u0107i i ime \u017ertve. Precizno smo znali trenutak, mjesto planiranog nasilnog djela. Ali nismo uspjeli sprije\u010diti da ga po\u010dini.&#8221; Anderton je slegnuo ramenima. &#8220;Napokon, ne mo\u017eemo ih sve uhvatiti.&#8221; Promije\u0161ao je kartice. &#8220;Ali uspijevamo uhvatiti ve\u0107inu.&#8221;<br \/>\n&#8220;Jedno ubojstvo u pet godina.&#8221; Witweru se vra\u0107alo samopouzdanje. &#8220;Prili\u010dno dojmljiv historijat &#8211; to je ne\u0161to \u010dime se valja ponositi.&#8221;<br \/>\nAnderton je tiho kazao: &#8220;Pa i ponosim se. Prije trideset godina razradio sam teoretsku stranu &#8211; u ono vrijeme kad su sebi\u010dnjaci uglavnom ciljali na brze burzovne plja\u010dke. Uo\u010dio sam mogu\u0107nost ne\u010deg legitimnog &#8211; ne\u010deg od iznimne vrijednosti za dru\u0161tvo.&#8221;<br \/>\nDobacio je snop kartica Wallyju Pageu, svome pod\u010dinjenom, pod \u010dijom je upravom bio majmunski blok. &#8220;Vidi koje nam trebaju&#8221;, rekao mu je. &#8220;Sam procijeni.&#8221;<br \/>\nKad je Page oti\u0161ao s karticama, Witwer je zami\u0161ljeno rekao: &#8220;Velika je to odgovornost.&#8221;<br \/>\n&#8220;Nego \u0161to&#8221;, slo\u017eio se Anderton. &#8220;Dozvolimo li makar jednom zlo\u010dincu da pobjegne &#8211; kao \u0161to se to dogodilo prije pet godina &#8211; imat \u0107emo ljudski \u017eivot na savjesti. Odgovorni smo isklju\u010divo mi. Ako mi napravimo propust, netko pogiba.&#8221; Ogor\u010deno je istrgnuo tri nove kartice iz pretinca. &#8220;Radi se o povjerenju javnosti.&#8221;<br \/>\n&#8220;Do\u0111ete li ikad u isku\u0161enje&#8230;&#8221; Witwer je na\u010das oklijevao. &#8220;Ho\u0107u re\u0107i, neki krivci koje uhvatite sigurno vam znaju \u0161to\u0161ta ponuditi.&#8221;<br \/>\n&#8220;To im ni\u0161ta ne bi koristilo. Duplikati kartica ispadaju u Glavnom sto\u017eeru kopnene vojske. Zbog provjere i poravnavanja. Mogu nas dr\u017eati na oku koliko god a\u017eurno \u017eele.&#8221; Anderton je bacio pogled na karticu na vrhu. &#8220;Zato, \u010dak i kad bismo htjeli prihvatiti&#8230;&#8221;<br \/>\nZastao je, a usne su mu se stisnule.<br \/>\n&#8220;\u0160to je bilo?&#8221; znati\u017eeljno ga je upitao Witwer.<br \/>\nAnderton je pa\u017eljivo presavinuo karticu s vrha i spremio je u d\u017eep. &#8220;Ni\u0161ta&#8221;, promrmljao je. &#8220;Ba\u0161 ni\u0161ta.&#8221;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>PREUZIMANJE<\/strong>: nakon odabira \u017eeljenog formata otvorit \u0107e se Mega stranica na kojoj pritisne\u0161 download i to je to\u00a0\ud83d\ude42\n<!-- WP QUADS Content Ad Plugin v. 2.0.39 -->\n<div class=\"quads-location quads-ad1\" id=\"quads-ad1\" style=\"float:none;margin:0px 0 0px 0;text-align:center;\">\n<script async src=\"\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js\"><\/script>\r\n<!-- Pdfknjige_intext_add -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-5206472975755155\"\r\n     data-ad-slot=\"6287849282\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n<\/div>\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><a class=\"maxbutton-2 maxbutton maxbutton-epub\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!xIcSSQKZ!go-zRGOcCRdtVdzw-9TpB0IGVErmkzxKooiKs_8l3sM\"><span class='mb-text'>.EPUB<\/span><\/a> <a class=\"maxbutton-1 maxbutton maxbutton-pdf\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!ocNWiITY!yqSlBHmuuRRV9DxkyLludd1UVNklTaoq99trhmyofk8\"><span class='mb-text'>.PDF<\/span><\/a>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Prva misao koja je Andertonu pala na pamet kad je ugledao mladi\u0107a bila je: \u0107elavim. \u0106elavim i debljam se i starim. Ali nije je naglas izrekao. Samo je odgurnuo stolicu, ustao i odlu\u010dno obi\u0161ao svoj radni stol, kruto ispru\u017eiv\u0161i desnu ruku. S usiljeno prijaznim osmijehom na licu rukovao se s mladi\u0107em. &#8220;Witwer?&#8221; upitao ga je, postigav\u0161i da mu ta izjava zvu\u010di ljubazno. &#8220;Tako je&#8221;, rekao [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":573,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[87],"tags":[90],"class_list":["post-590","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sf","tag-philip-k-dick"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/590","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=590"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/590\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":591,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/590\/revisions\/591"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/media\/573"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=590"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=590"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=590"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}