{"id":522,"date":"2019-03-01T23:32:53","date_gmt":"2019-03-01T22:32:53","guid":{"rendered":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/?p=522"},"modified":"2019-03-01T23:32:53","modified_gmt":"2019-03-01T22:32:53","slug":"arthur-c-clarke-izgubljeni-svetovi-2001-pdf-epub","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/arthur-c-clarke-izgubljeni-svetovi-2001-pdf-epub\/","title":{"rendered":"Arthur C. Clarke &#8211; Izgubljeni svetovi 2001. [pdf] [epub]"},"content":{"rendered":"\n<!-- WP QUADS Content Ad Plugin v. 2.0.39 -->\n<div class=\"quads-location quads-ad1\" id=\"quads-ad1\" style=\"float:none;margin:0px 0 0px 0;text-align:center;\">\n<script async src=\"\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js\"><\/script>\r\n<!-- Pdfknjige_intext_add -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-5206472975755155\"\r\n     data-ad-slot=\"6287849282\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n<\/div>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-523\" src=\"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/Izgubljeni-svetovi-2001.-Arthur-C.-Clarke-200x289.jpg\" alt=\"Izgubljeni svetovi 2001. - Arthur C. Clarke\" width=\"200\" height=\"289\" srcset=\"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/Izgubljeni-svetovi-2001.-Arthur-C.-Clarke-200x289.jpg 200w, https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/Izgubljeni-svetovi-2001.-Arthur-C.-Clarke.jpg 280w\" sizes=\"auto, (max-width: 200px) 100vw, 200px\" \/>Izme\u0111u prve i poslednje decenije dvadesetog stole\u0107a zjapi ponor dublji od svih onih koje je i najnesputanija uobrazilja mogla da zamisli. Ponor je to koji razdvaja barut od nuklearne bombe, poruku otkucanu Morzeovom azbukom od globalne televizije sa neba, kraljicu Viktoriju, imperatorku Indije, od Kvame \u010caka, vrhovnog predsednika Afri\u010dke Federacije. Ali nadasve &#8211; posredi je ponor koji stoji izme\u0111u prvog leta, duga\u010dkog tri\u010davih stotinak metara, kod Kiti Hoka i prve misije do Jupiterovih meseca, udaljenih milijardu milja. Sva ova zbivanja, me\u0111u kojima, mereno ar\u0161inima kulture, le\u017ee vekovi, odigrala su se u rasponu od samo jednog, neverovatnog stole\u0107a.<br \/>\nGrmljavina sudnjeg dana tek \u0161to je zamukla iznad atola Enivetok, kada se prvi &#8216;Sputnjik&#8217; vinuo put neba. Na zale\u0111u sazve\u017e\u0111a po\u010dele su da se kre\u0107u zvezde koje nijedan astronom nikad ranije nije video, a kada je drevna pra\u0161ina Mora Ki\u0161a primila prve izaslanike sa Zemlje, duga usamljenost Meseca zauvek se okon\u010dala.<br \/>\nSamo tren kasnije, mereno \u010dasovnikom Vaseljene, \u010covek je krenuo tragom svojih glasnika u kosmos. Projekat &#8216;Apolo&#8217;, koji je kao kakav rat bez krvoproli\u0107a dominirao sedamdesetim godinama, sada je ve\u0107 postao deo istorije, sa svim svojim trijumfima i tragedijama. Posle njega, ni\u0161ta vi\u0161e nije moglo da ostane kao ranije. Kada bi ljudi podigli poglede prema Mesecu, oni bi bili svesni da ih njihovi sadruzi posmatraju odozgo. Tako\u0111e bi se setili da ima i takvih koje Zemlja vi\u0161e nikada ne\u0107e mo\u0107i da prigrli u svoje okrilje, kao \u0161to je uzimala pod svoje sve njihove pretke od praskozorja vremena. Posredi su bili putnici koji nisu uspeli da stignu do odredi\u0161ta ka kojima su krenuli, ali su umesto toga stekli svemirsku besmrtnost, dospev\u0161i van upliva promene i truljenja.<br \/>\nJo\u0161 pre kraja sedamdesetih godina, na Mesecu je osnovana prva stalna kolonija. U me\u0111uvremenu, cena putovanja u kosmos desetostruko je sni\u017eena, a bi\u0107e smanjena za jo\u0161 toliko uvo\u0111enjem nuklearne energije. Kratko razdoblje raketa-dinosaurusa, od kojih je svaka bila kadra samo za po jedan let, polako se pribli\u017eavalo kraju. Umesto hiljadutonskih vi\u0161estepenih grdosija, \u010diji su kosturi sada po\u010divali u dubinama Atlantskog okeana, ljudi su po\u010deli da grade nesravnjivo delotvornije aerosvemirske avione &#8211; d\u017einovske raketne letelice kadre da se vinu do orbite sa svojim tovarima, a potom da se vrate na Zemlju i krenu u novu misiju. Jo\u0161, dodu\u0161e, nije bio ostvaren komercijalni svemirski let, ali i on je ve\u0107 bio na vidiku.<br \/>\nOd vi\u0161e miliona kvadratnih kilometara Mese\u010deve povr\u0161ine, samo je nekoliko postotaka bilo temeljito istra\u017eeno, a za podrobno ispitivanje preostalih divljih prostranstava bila su potrebna jo\u0161 stole\u0107a. Niko, me\u0111utim, vi\u0161e nije verovao da tu \u010dekaju zapretana neka iznena\u0111enja; posredi je bila negostoljubiva, ali poznata teritorija, koja je predstavljala dom populaciji \u0161to je brojala vi\u0161e od hiljadu \u010dlanova. Prava granica nalazila se znatno dalje, u no\u0107noj studeni sa one strane Marsove putanje, odnosno u u\u017earenom danu sa unutra\u0161nje strane Venerine orbite.<br \/>\nVesnik zore i zvezda Ve\u010dernja\u010da, Venera je bila prvo gorko razo\u010daranje svemirske ere. Iako je jo\u0161 &#8216;Mariner II&#8217; izvestio o paklenoj toploti koja vlada na potpuno skrivenoj povr\u0161ini, i dalje je bilo takvih koji su se nadali da je mo\u017eda posredi neka gre\u0161ka u instrumentima. Sada, me\u0111utim, \u010ditavo mno\u0161tvo sondi koje su nestale u zastra\u0161uju\u0107em kotlu kiteranske atmosfere nije vi\u0161e ostavljalo nimalo mesta za bilo kakav optimizam. Venera je bila mrtva; ljudi \u0107e je jednoga dana mo\u017eda o\u017eiveti, ali to \u0107e se zbiti u dalekoj, dalekoj budu\u0107nosti, pomo\u0107u jo\u0161 nero\u0111ene tehnologije.<br \/>\nPreostao je Mars, izvor tolikih tajni i podsticaj za silna izmi\u0161ljanja, mo\u017eda jedino drugo ku\u0107i\u0161te \u017eivota u Sun\u010devom sistemu. Posle vi\u0161e \u017ealosnih neuspeha, jedan televizijski skener kona\u010dno je uspeo da se spusti na povr\u0161inu; i dok je naprava trzavo milela kroz pusto\u0161 pogre\u0161no nazvanog Jezera Sunca, kroz njeno jedino pokretno oko gledao je ceo svet udaljen \u010detrdeset miliona milja.<br \/>\nNiko ko je imao prilike da ga vidi ne\u0107e nikada zaboraviti prvi susret izme\u0111u Marsovaca i ma\u0161ine. Nimalo dramati\u010dan i potpuno be\u0161uman, bio je to jedan od najve\u0107ih trenutaka u istoriji. Nepreduju\u0107i polako na svojim \u0161irokim, gumenim to\u010dkovima, dok mu se video-kula neprekidno okretala, istra\u017eiva\u010dki robot mileo je po suvoj, pra\u0161njavoj ravnici, gonjen svojom bezumnom svrhom. Bio je prepu\u0161ten samome sebi, bez ikakve pomo\u0107i ili saveta sa Zemlje. Prizori koje su njegovi tvorci posmatrali nalazili su se ve\u0107 \u010detiri minuta u pro\u0161losti: svaka komanda koju bi oni poslali, iako bi hrlila brzinom svetlosti, stigla bi na Mars tek za isti toliki vremenski razmak u budu\u0107nosti.<br \/>\nRavnica je bila prekrivena velikim, loptastim gromadama i robot se upravo kretao ka jednoj od njih. Njegovi konstruktori nisu bili zabrinuti; \u0161titnik za otkrivanje prepreka na ma\u0161ini upozori\u0107e je pre no \u0161to do\u0111e do opasnosti od sudara i ona \u0107e automatski skrenuti pod pravim uglom. Tako je bar teorija predvi\u0111ala; ono, me\u0111utim, \u0161to se u praksi dogodilo bilo je prili\u010dno razli\u010dito.<br \/>\nPre no \u0161to je robot uop\u0161te stigao do gromade, ona se pokrenula. Izdigla se povrh tla na mno\u0161tvo zdepastih no\u017eica, polako odgamizala sa putanje istra\u017eiva\u010da koji se pribli\u017eavao i ponovo se primirila u mestu. Na svom neumitnom napredovanju, nesvestan prenera\u017eenosti koju je izazvao kako na Zemlji tako i na Marsu, robot je na sli\u010dan na\u010din uznemirio jo\u0161 dve gromade; posle toga je izi\u0161ao iz podru\u010dja gde su se one nalazile i vi\u0161e nije sreo nijednu; deset \u010dasova kasnije obreo se u stupici u jednom kanjonu i delatnost mu se svela na emitovanje u pravcu Zemlje prizora golih stena, \u010dije je neprekidno ponavljanje gotovo izludelo posmatra\u010de, sve dok mu se baterije nisu istro\u0161ile.<br \/>\nAli naprava je obavila svoj zadatak; otkrila je \u017eivot na Marsu &#8211; i to prili\u010dno razvijeni oblik \u017eivota. Trebalo je, me\u0111utim, da pro\u0111u godine &#8211; odnosno da sredinom devete decenije na planetu stigne prvi pohod &#8211; da bi se do\u0161lo do odgovora na pitanje da li je posredi \u017eivotinjski, biljni ili neki tre\u0107i oblik postojanja \u017eive tvari.<br \/>\nRani istra\u017eiva\u010di znali su da \u0107e otkriti \u017eivot: mogli su, me\u0111utim, da se samo nadaju da \u0107e prona\u0107i i inteligenciju. Ali na Marsu se prostire isto onoliko kopna koliko i na Zemlji &#8211; budu\u0107i da ovaj svet, koji je ina\u010de manji, ne raspola\u017ee morima. Bile bi potrebne decenije da se tek valjano kartografi\u0161e planeta, dok je doku\u010divanje svih njenih tajni predstavljalo poduhvat koji se meri stole\u0107ima.<br \/>\nGlavni oblici \u017eivota na Marsu &#8211; &#8216;lutaju\u0107e kamenje&#8217; koje je brstilo mineralne pustinje, grabljivice sli\u010dne pijavicama koje su ih lovile u o\u010dajni\u010dkoj borbi za opstanak, jo\u0161 okrutniji paraziti koji su tamanili ove potonje &#8211; ispoljavali su tek slaba\u0161nu iskru inteligencije. Sa druge strane, ni\u0161ta nije ukazivalo na to da su tu posredi pre\u017eiveli degenerisani potomci nekih vi\u0161ih stvorenja; kako je izgledalo, Mars nikada nije predstavljao uto\u010di\u0161te Uma. Jo\u0161 je, me\u0111utim, prili\u010dno bila rasprostranjena nada da bi se negde, u beskrajnim grimiznim pustinjama, ispod smrznutih polova ili u nedrima erodiranih brda, mogli prona\u0107i ostaci civilizacija koje su bile u punom naponu kada su Zemljom vladali d\u017einovski reptili. Bio je to romanti\u010dan san osu\u0111en da polako padne u zaborav.<br \/>\nSa one strane Marsa \u010dekali su ve\u0107i svetovi i krupniji problemi. Zagonetni Jupiter, \u010dija je masivnost hiljadostruko nadma\u0161ivala Zemljinu, kopkao je radoznalost ljudi svojim tajnama. Mo\u017eda se ispod uskome\u0161anih oblaka amonijaka i metana nalazio \u017eivot, \u0161to je cvetao u vreloj tami i pod pritiscima kojima nije bilo ravna ni u najve\u0107im dubinama zemaljskih mora. Ako je stvarno bilo tako, onda je on bio podjednako nedosti\u017ean kao i neka druga vaseljena; nije se, naime, mogao ni zamisliti takav brod koji bi bio kadar da prodre kroz to ogromno gravitaciono polje ili da se suprotstavi silama koje su besnele u atmosferi Jupitera. Od robotskih sondi koje su bile upu\u0107ene u tu zastra\u0161uju\u0107u misiju nijedna nije opstala.<br \/>\nJednoga dana, mo\u017eda ve\u0107 u po\u010detnim godinama novog stole\u0107a, bi\u0107e upu\u0107en pohod sa ljudskom posadom u pravcu Jupiterovih meseca &#8211; Ioa, Evrope, Ganimeda i Kalista, miljenika oca bogova, dovoljno velikih da s puno prava ponesu naziv planete. Postojalo je, me\u0111utim, premnogo posla da se obavi znatno bli\u017ee mati\u010dnom svetu &#8211; gra\u0111enje kolonije na Mesecu, na primer, ili podizanje mostobrana na Marsu &#8211; tako da su spoljni d\u017einovi morali malo da sa\u010dekaju. Iako \u0107e u me\u0111uvremenu biti upu\u0107ivane robotske proletne misije prema svim velikim planetama, pa \u010dak i u tamu sa spoljne strane Plutonove orbite koju poha\u0111aju jedino komete, ljudi se jo\u0161 ne\u0107e otisnuti na ova samotna putovanja.<br \/>\n\u0160to se ti\u010de pohoda izvan Sun\u010devog sistema, u pravcu jo\u0161 neotkrivenih planeta drugih zvezda, tek je \u0161a\u010dica nau\u010dnika verovala da \u0107e tako ne\u0161to ikad biti mogu\u0107e. U najboljem slu\u010daju, me\u0111uzvezdano putovanje predstavljalo je san koji je pripadao veoma dalekoj budu\u0107nosti, bez ikakvog prakti\u010dnog zna\u010daja tokom prvih stole\u0107a svemirskog letenja.<br \/>\nBila je to veoma suvisla i veoma razlo\u017ena pretpostavka, koja je \u010desto ponavljana u spisima iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Jer, ko bi ikad mogao i pomisliti&#8230;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>PREUZIMANJE<\/strong>: nakon odabira \u017eeljenog formata otvorit \u0107e se Mega stranica na kojoj pritisne\u0161 download i to je to\u00a0\ud83d\ude42\n<!-- WP QUADS Content Ad Plugin v. 2.0.39 -->\n<div class=\"quads-location quads-ad1\" id=\"quads-ad1\" style=\"float:none;margin:0px 0 0px 0;text-align:center;\">\n<script async src=\"\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js\"><\/script>\r\n<!-- Pdfknjige_intext_add -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-5206472975755155\"\r\n     data-ad-slot=\"6287849282\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n<\/div>\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><a class=\"maxbutton-1 maxbutton maxbutton-pdf\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!pdsAzaYR!K_19xpba8yRQJrHFxvXUihUmCkGbCe-Et4XhtxbZuhs\"><span class='mb-text'>.PDF<\/span><\/a>\u00a0<a class=\"maxbutton-2 maxbutton maxbutton-epub\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!EYlyECbQ!VkVYsR60GMOo7AsZXBSvWeHS1E529pozCpqY6hxqC9A\"><span class='mb-text'>.EPUB<\/span><\/a>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Izme\u0111u prve i poslednje decenije dvadesetog stole\u0107a zjapi ponor dublji od svih onih koje je i najnesputanija uobrazilja mogla da zamisli. Ponor je to koji razdvaja barut od nuklearne bombe, poruku otkucanu Morzeovom azbukom od globalne televizije sa neba, kraljicu Viktoriju, imperatorku Indije, od Kvame \u010caka, vrhovnog predsednika Afri\u010dke Federacije. Ali nadasve &#8211; posredi je ponor koji stoji izme\u0111u prvog leta, duga\u010dkog tri\u010davih stotinak metara, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":523,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[87],"tags":[88],"class_list":["post-522","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sf","tag-arthur-c-clarke"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/522","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=522"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/522\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":524,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/522\/revisions\/524"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/media\/523"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=522"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=522"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=522"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}