{"id":504,"date":"2019-03-01T23:17:50","date_gmt":"2019-03-01T22:17:50","guid":{"rendered":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/?p=504"},"modified":"2019-03-01T23:17:50","modified_gmt":"2019-03-01T22:17:50","slug":"arthur-c-clarke-vremenska-odiseja-pdf-epub","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/arthur-c-clarke-vremenska-odiseja-pdf-epub\/","title":{"rendered":"Arthur C. Clarke &#8211; Vremenska odiseja [pdf][epub]"},"content":{"rendered":"\n<!-- WP QUADS Content Ad Plugin v. 2.0.39 -->\n<div class=\"quads-location quads-ad1\" id=\"quads-ad1\" style=\"float:none;margin:0px 0 0px 0;text-align:center;\">\n<script async src=\"\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js\"><\/script>\r\n<!-- Pdfknjige_intext_add -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-5206472975755155\"\r\n     data-ad-slot=\"6287849282\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n<\/div>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-505\" src=\"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/Vremenska-odiseja-Arthur-C.-Clarke-200x278.jpg\" alt=\"Vremenska odiseja - Arthur C. Clarke\" width=\"200\" height=\"278\" srcset=\"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/Vremenska-odiseja-Arthur-C.-Clarke-200x278.jpg 200w, https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/Vremenska-odiseja-Arthur-C.-Clarke.jpg 425w\" sizes=\"auto, (max-width: 200px) 100vw, 200px\" \/>Trideset milijuna godina planet se hladio i su\u0161io, sve dok se, na sjeveru, ledene plo\u010de nisu zarile u kontinente. \u0160umski pojas koji se nekada prostirao preko Afrike i Euroazije, gotovo neprekidan od obale Atlantika do Dalekog Istoka, razdvojio se na d\u017eepove koji su se stalno smanjivali. Stvorenja koja su obitavala u tom bezvremenom zelenilu bila su prisiljena prilagoditi se ili i\u0107i dalje.<br \/>\nVrsta kojoj je pripadala Traga\u010dica u\u010dinila je i jedno i drugo.<br \/>\nS mladun\u010detom koji joj je se pripio na grudi, Traga\u010dica je \u010du\u010dala u sjenama na rubu jednog \u0161umarka. Dubokim o\u010dima, ispod ko\u0161\u010date nadstre\u0161nice obrva, promatrala je blistanje. Pred \u0161umarkom se pru\u017eala ravnica, kupaju\u0107i se u svjetlosti i vru\u0107ini. Bilo je to mjesto u\u017easne jednostavnosti, gdje je smrt dolazila brzo. Ali bilo je to i mjesto koje je pru\u017ealo povoljne zgode. Jednoga dana, bit \u0107e to grani\u010dno podru\u010dje izme\u0111u Pakistana i Afganistana koje \u0107e neki nazivati sjeverozapadnom granicom. Danas je, nedaleko od nepravilnog ruba \u0161umarka, na tlu le\u017eao le\u0161 antilope. \u017divotinja je nedavno ubijena iz rana je jo\u0161 kapala ljepljiva krv ali lavovi su ve\u0107 utolili njome glad, a ostali le\u0161inari ravnice, hijene i ptice, jo\u0161 je nisu otkrile. Traga\u010dica se uspravila, istegav\u0161i duga\u010dke noge, i po\u010dela gledati uokolo.<br \/>\nTraga\u010dica je bila majmunica. Njezino tijelo, prekriveno gustim, crnim krznom, jedva je bilo visoko jedan metar. Imala je tek malo sala, a ko\u017ea joj je bila mlohava. Lice joj je bilo izdu\u017eeno u nju\u0161ku, dok su joj udovi predstavljali ostatke pro\u0161losti provedene na drve\u0107u; imala je duga\u010dke ruke, a kratke noge. U stvari, vrlo je sli\u010dila \u010dimpanzi, ali odvajanje njezine vrste od ovih ro\u0111aka iz dublje \u0161ume zbilo se prije vi\u0161e od tri milijuna godina. Traga\u010dica je bez pote\u0161ko\u0107a stajala uspravno, kao pravi dvono\u017eac, a bokovi i zdjelica bili su joj znatno vi\u0161e nalik ljudskima nego kod bilo koje \u010dimpanze.<br \/>\nTraga\u010dicina vrsta spadala je u le\u0161inare, i to ne naro\u010dito uspje\u0161ne. Ali oni su imali neke prednosti koje nije posjedovala nijedna druga \u017eivotinja na svijetu. U\u010dahurene u nepromjenjivoj \u0161umi, \u010dimpanze nikada ne bi bile u stanju napraviti ne\u0161to tako slo\u017eeno kao \u0161to je gruba, ali vje\u0161to isklesana kamena sjekira koju je Traga\u010dica sada dr\u017eala. Uz to, u njezinim o\u010dima postojalo je ne\u0161to, izvjesna iskra, koje nije bilo ni kod jednog drugog majmuna.<br \/>\nNije bilo nikakvog znaka neposredne opasnosti. Hrabro je iza\u0161la na sunce, s djetetom koje joj se pripilo uz grudi. Jedan za drugim, za njom su stupili ostali pripadnici dru\u017eine, boja\u017eljivo, hodaju\u0107i uspravno ili u pognutom stavu.<br \/>\nMladun\u010de je skvi\u010dalo i bolno joj se dr\u017ealo za krzno. U Traga\u010dicinoj vrsti nije bilo imena, jezik ovih stvorenja i dalje je bio tek ne\u0161to malo slo\u017eeniji od pti\u010djeg cvrkutanja ali od kako se rodilo ovo Traga\u010dicino drugo dijete, tako se \u010dvrsto dr\u017ealo majke da je ova na njega mislila kao na &#8216;Hvata\u010dicu&#8217;.<br \/>\nOptere\u0107ena djetetom, Traga\u010dica je me\u0111u posljednjima stigla do ubijene antilope; ostali su ve\u0107 po\u010deli kamenim oru\u0111em rezati hrskavicu i ko\u017eu koje su povezivale udove i tijelo \u017eivotinje. Ovim komadanjem moglo se brzo pribaviti meso; brzo bi odvukli udove u razmjernu sigurnost \u0161ume, gdje bi na miru mogli jesti. Traga\u010dica je zdu\u0161no prionula na posao. Nije se, me\u0111utim, ugodno osje\u0107ala na jakome suncu. Prote\u0107i \u0107e jo\u0161 milijun godina prije no \u0161to daleki potomci Traga\u010dice, po obliku znatno bli\u017ei ljudima, budu mogli zadr\u017eavati na suncu, s tijelom koje se mo\u017ee znojiti i skupljati vlagu u masnim naslagama. Tijela \u0107e im nalikovati na svemirska odijela napravljena za pre\u017eivljavanje u savani.<br \/>\nSmanjivanje svjetske \u0161ume bila je katastrofa za majmune koji su nekada u njoj \u017eivjeli. Zenit ove velike obitelji \u017eivotinja ve\u0107 je le\u017eao duboko u pro\u0161losti. Ali neki su se prilagodili. Traga\u010dicinoj vrsti jo\u0161 je bilo potrebno sjenovito okrilje \u0161ume, i dalje su se no\u0107u zavla\u010dili u stani\u0161ta pri vrhovima kro\u0161nji, ali danju bi se ohrabrili krenuti na otvoreno kako bi iskoristili neku ovako zgodnu prigodu da se domognu plijena. Ovaj na\u010din \u017eivota nije bio bez rizika, ali bio je bolji od gladovanja. Kako se \u0161uma sve vi\u0161e prorije\u0111ivala, sve je vi\u0161e imala rubove, te se tako, zapravo, \u0161irio \u017eivotni prostor stanovnika rubnih dijelova. I dok su nekako uspijevali opstajati izme\u0111u dva svijeta, slijepi skalpeli varijacija i prirodnog odabiranja oblikovali su ove o\u010dajne majmune. Odjednom se digla buka iz svih grla, a \u0161ape su po\u010dele udarati po tlu. Hijene su napokon namirisale krv antilope i pribli\u017eavale su se u velikom oblaku pra\u0161ine. Uspravni majmuni uspeli su odrezati samo tri antilopina uda. Ali nije bilo vi\u0161e vremena. Sti\u0161\u0107u\u0107i dijete na grudima, Traga\u010dica je potr\u010dala za svojom dru\u017einom prema svje\u017eoj tami \u0161ume iz koje su joj potjecali predci.<\/p>\n<p>Te no\u0107i, dok je Traga\u010dica le\u017eala u spletenim granama u vrhu stabla, ne\u0161to ju je iznenada probudilo. Sklup\u010dan pokraj majke, Hvata\u010dica je tiho hrkala.<br \/>\nBilo je ne\u010deg u zraku, neki slaba\u0161an miris dopro joj je do nosa, ne\u0161to je nagovijestilo promjenu.<br \/>\nTraga\u010dica je bila \u017eivotinja potpuno ovisna od okoli\u0161a u koji je bila uklopljena, te zato i vrlo osjetljiva na promjene. Ali odlikovala se i ne\u010dim vi\u0161im od obi\u010dne \u017eivotinjske osjetljivosti: dok je gledala zvijezde o\u010dima i dalje prilago\u0111enim sku\u010denim \u0161umskim prostorima, osjetila je tra\u010dak radoznalosti.<br \/>\nKad bi joj bilo potrebno ime, mogla bi se zvati Traga\u010dica.<br \/>\nUpravo ta iskra radoznalosti, daleki prete\u010da sklonosti ka putovanjima, dovela je njenu vrstu do ovog mjesta toliko udaljenog od Afrike. Kako su ledena doba nastupala, preostali d\u017eepovi \u0161ume jo\u0161 su se vi\u0161e smanjivali ili nestajali. Da bi opstali, majmuni s ruba \u0161ume prihva\u0107ali su rizik prelazaka preko otvorenih ravnica kako bi se domogli novog zaklona, pretpostavljene sigurnosti novog doma. \u010cak i oni koji bi pre\u017eivjeli rijetko su se upu\u0161tali u vi\u0161e od jednog ovakvog putovanja za \u017eivota, odiseje koja jedva da je iznosila koji kilometar. No, neki su uspjeli opstati i napredovati, da bi njihovi potomci stigli jo\u0161 dalje.<br \/>\nNa ovaj na\u010din, tijekom tisu\u0107a nara\u0161taja, majmuni s ruba \u0161ume lagano su se ra\u0161irili po cijeloj Africi, da bi onda, pre\u0161av\u0161i gibraltarski tjesnac, stigli i do Iberijskog poluotoka. Bio je to nagovje\u0161taj svrsishodnijih migracija koje \u0107e se zbiti u budu\u0107nosti. Ali majmuni su uvijek bili ra\u0161trkani i gotovo da nisu ostavljali tragove; nijedan paleontolog ne\u0107e naslutiti da su stigli toliko daleko od Afrike, sve do sjeverozapadne Indije, pa i dalje.<br \/>\nDok je Traga\u010dica promatrala nebo, jedna zvijezda skliznula je preko njenog vidnog polja, lagano, postojano, s svrhom, poput neke ma\u010dke. Primijetila je da je dovoljno sjajna da pravi sjene. \u010cu\u0111enje i strah po\u010de\u0161e se nadmetati u njoj. Pru\u017eila je ruku, ali klize\u0107a zvijezda nalazila se izvan dosega njenih prstiju.<br \/>\nUsred te no\u0107i, Indija se nalazila duboko u Zemljinoj sjeni. Ali ondje gdje se povr\u0161ina rotiraju\u0107eg planeta kupala u sun\u010devoj svjetlosti, bilo je svjetlucanja mre\u0161kanja boja, sme\u0111e, plave i zelene, mjestimi\u010dnog treperenja nalik na otvaranja maju\u0161nih vrata. Plima tanahnih promjena pre\u0161la je preko planeta poput drugog terminatora.<br \/>\nSvijet je zatreperio oko Traga\u010dice, a ona je \u010dvr\u0161\u0107e privila svoje mladun\u010de.<\/p>\n<p>Ujutro se \u010dopor uznemirio. Zrak je danas bio hladniji i nekako o\u0161triji, ispunjen ne\u010dim \u0161to bi ljudi ozna\u010dili kao elektricitet. Svjetlost je bila neobi\u010dna, jarka i isprana. \u010cak i ovdje, u dubini \u0161ume, puhao je povjetarac, od \u010dega je li\u0161\u0107e na granama \u0161umjelo. Ne\u0161to je bilo druk\u010dije, ne\u0161to se promijenilo, a to je uznemirilo \u017eivotinje.<br \/>\nTraga\u010dica je hrabro krenula uz povjetarac. Cvoko\u0107u\u0107i, Hvata\u010dica je pognuto po\u0161la za njom.<br \/>\nTraga\u010dica je stigla do ruba \u0161ume. Na ravnici ve\u0107 obasjanoj jutrom ni\u0161ta se nije micalo. Pogledala je uokolo, ispunjena tra\u010dkom zbunjenosti. Njen um naviknut na \u0161umu nije znao dobro analizirati prazna podru\u010dja bez stabala, ali ipak joj se u\u010dinilo da je ravnica pred njom druk\u010dija. Ju\u010der kao da je bilo vi\u0161e zelenila, kao da su se pru\u017eali \u0161umarci na zaklonjenim stranama onih golih brda u daljini, odnosno kao da je voda tekla ovim sada isu\u0161enim koritom potoka. Ali te\u0161ko je mogla biti sigurna u to. Njezino nikada postojano sje\u0107anje ve\u0107 je blijedjelo.<br \/>\nAli sada je bilo ne\u010deg na nebu.<br \/>\nNije to bila ptica, jer to se nije kretalo niti je letjelo. Nije bilo oblak, jer je bilo \u010dvrsto, o\u0161trih rubova i okruglo. A i sjalo je, gotovo podjednako \u017earko kao i samo sunce.<br \/>\nPrivu\u010dena pojavom, iza\u0161la je iz sjene \u0161ume i stupila na otvoreno.<br \/>\nPo\u010dela je hodati naprijed-natrag ispod \u010dudnovate stvari, ispituju\u0107i je. Bila je otprilike veli\u010dine njezine glave i oblivena svjetlo\u0161\u0107u odnosno, sun\u010deva svjetlost mre\u0161kala se na njoj, kao \u0161to bi se odra\u017eavala s povr\u0161ine potoka. Nije imala mirisa. Li\u010dila je na neki plod koji visi na grani, jedino \u0161to nije bilo nigdje stabla. \u010cetiri milijarde godina prilago\u0111avanja na Zemljino nepromjenjivo gravitacijsko polje ugradilo je u njoj instinkte koji su joj govorili da ni\u0161ta tako malo i \u010dvrsto ne mo\u017ee samo od sebe stajati u zraku: ovo je bilo ne\u0161to novo te ga se zato trebalo kloniti. Ali nije palo na nju niti ju je na bilo koji na\u010din napalo.<br \/>\nPodigla se na vrhove prstiju i zabuljila u kuglu. Spazila je dva oka kako joj uzvra\u0107aju pogled.<br \/>\nZagun\u0111ala je i bacila se na tlo. Ali lebde\u0107a kugla nije reagirala, a kada je ponovo podigla pogled, postalo joj je jasno. Kugla joj je samo vratila njen lik, premda izobli\u010den; bile su to njezine o\u010di, onakve kakve je ranije vi\u0111ala na glatkoj povr\u0161ini neke mirne vode. Od svih \u017eivotinja na Zemlji jedino su pripadnici njezine vrste mogli prepoznati sebe u takvim odrazima zato \u0161to su samo oni imali punu svijest o sebi. Ali na izvjestan mutan na\u010din tako\u0111er joj se u\u010dinilo da joj je odrazom njenog lika lebde\u0107a kugla uzvratila pogled, kao da je posrijedi jedno ogromno Oko.<br \/>\nPosegnula je gore, ali ni na vrhovima prstiju, s potpuno ispru\u017eenim duga\u010dkim rukama penja\u010da po drve\u0107u, nije je mogla dosegnuti. Da je bilo vi\u0161e vremena, mogla se dosjetiti da se popne na ne\u0161to kako bi dohvatila kuglu, na neki kamen ili gomilu granja.<br \/>\nAli tada je Hvata\u010dica kriknula.<br \/>\nTraga\u010dica je pala na sve \u010detiri, i prije no \u0161to je to i shvatila ve\u0107 je pognuto jurila. Ispunio ju je u\u017eas kada je vidjela \u0161to se zbiva s njezinim mladun\u010detom.<br \/>\nDva stvorenja stajala su iznad Hvata\u010dice. Nalikovala su na majmune, ali bila su uspravna i visoka. Tijela su im bila \u017earkocrvena, kao da su krvava, a lica su im bila ravna i bez dlaka. I domogli su se Hvata\u010dice. Prebacili su ne\u0161to poput lijana ili loze preko mali\u0161ana. Hvata\u010dica se otimala, vikala i grizla, ali dva visoka stvorenja lako su je sputala lijanama.<br \/>\nTraga\u010dica se bacila, kri\u010de\u0107i, iske\u0161enih zuba.<br \/>\nJedan od crvenih primijetio ju je tog trenutka. O\u010di su mu se u \u0161oku ra\u0161irile. Dohvatio je ne\u0161to \u0161to je li\u010dilo na \u0161tap i hitnuo ga kroz zrak. Ne\u0161to nemogu\u0107e te\u0161ko tresnulo ju je u glavu. Traga\u010dica je bila dovoljno te\u0161ka i brza, tako da ju je inercija bacila na stvorenje, oboriv\u0161i ga na zemlju. Ali glava joj je bila puna zvijezda, a usta puna ukusa krvi.<br \/>\nIza isto\u010dnog obzora suknuo je pokrov tame poput uzavrelog oblaka. Razlijegao se udaljeni pucanj groma, a sijevnula je i munja.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>PREUZIMANJE<\/strong>: nakon odabira \u017eeljenog formata otvorit \u0107e se Mega stranica na kojoj pritisne\u0161 download i to je to\u00a0\ud83d\ude42\n<!-- WP QUADS Content Ad Plugin v. 2.0.39 -->\n<div class=\"quads-location quads-ad1\" id=\"quads-ad1\" style=\"float:none;margin:0px 0 0px 0;text-align:center;\">\n<script async src=\"\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js\"><\/script>\r\n<!-- Pdfknjige_intext_add -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-5206472975755155\"\r\n     data-ad-slot=\"6287849282\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n<\/div>\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><a class=\"maxbutton-1 maxbutton maxbutton-pdf\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!8Rlg3AJJ!a_hn4tmS1Hr6ZUviWQRcxQrtqGy6QOP5Al2g0hDNgks\"><span class='mb-text'>.PDF<\/span><\/a>\u00a0<a class=\"maxbutton-2 maxbutton maxbutton-epub\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!QYlAjSAa!oMjr6bSLgVaPCYaN6ZQ94Z64QOLwZXlySK7Tw6_IUis\"><span class='mb-text'>.EPUB<\/span><\/a>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Trideset milijuna godina planet se hladio i su\u0161io, sve dok se, na sjeveru, ledene plo\u010de nisu zarile u kontinente. \u0160umski pojas koji se nekada prostirao preko Afrike i Euroazije, gotovo neprekidan od obale Atlantika do Dalekog Istoka, razdvojio se na d\u017eepove koji su se stalno smanjivali. Stvorenja koja su obitavala u tom bezvremenom zelenilu bila su prisiljena prilagoditi se ili i\u0107i dalje. Vrsta kojoj je [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":505,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[87],"tags":[88],"class_list":["post-504","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sf","tag-arthur-c-clarke"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/504","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=504"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/504\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":506,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/504\/revisions\/506"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/media\/505"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=504"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=504"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=504"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}