{"id":470,"date":"2019-02-09T15:04:34","date_gmt":"2019-02-09T14:04:34","guid":{"rendered":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/?p=470"},"modified":"2019-02-09T15:04:34","modified_gmt":"2019-02-09T14:04:34","slug":"fjodor-mihajlovic-dostojevski-zlocin-i-kazna-pdf-epub-mobi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/fjodor-mihajlovic-dostojevski-zlocin-i-kazna-pdf-epub-mobi\/","title":{"rendered":"Fjodor Mihajlovi\u010d Dostojevski &#8211; Zlo\u010din i kazna [pdf] [epub] [mobi]"},"content":{"rendered":"\n<!-- WP QUADS Content Ad Plugin v. 2.0.39 -->\n<div class=\"quads-location quads-ad1\" id=\"quads-ad1\" style=\"float:none;margin:0px 0 0px 0;text-align:center;\">\n<script async src=\"\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js\"><\/script>\r\n<!-- Pdfknjige_intext_add -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-5206472975755155\"\r\n     data-ad-slot=\"6287849282\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n<\/div>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-471\" src=\"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/02\/Zlocin-i-kazna-Fjodor-M.-Dostojevski-200x267.jpg\" alt=\"Zlocin i kazna - Fjodor M. Dostojevski\" width=\"200\" height=\"267\" srcset=\"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/02\/Zlocin-i-kazna-Fjodor-M.-Dostojevski-200x267.jpg 200w, https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-content\/uploads\/2019\/02\/Zlocin-i-kazna-Fjodor-M.-Dostojevski.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 200px) 100vw, 200px\" \/><\/p>\n<p>Na po\u010detku mjeseca srpnja, po neobi\u010dno toplom vremenu, pred ve\u010de, izi\u0111e neki mladi\u0107 na ulicu iz svoje sobice, koju je bio unajmio kod stanara u S-skoj uli\u010dici, te krene polagano, kao da se skanjuje, prema K-nu mostu.<\/p>\n<p>Sretno je izbjegao susret sa svojom gazdaricom na stepenicama. Njegova sobica nalazila se pod samim krovom visoke \u010detvorokatnice i li\u010dila vi\u0161e na ormar nego na stan. Gazdarica pak, koja mu iznajmljiva\u0161e tu sobu s objedom i poslugom, stanovala je jedan kat ni\u017ee, u zasebnu stanu, pa kad god bi izlazio na ulicu, morao bi svakako pro\u0107i kraj gazdari\u010dine kuhinje, koja je gotovo uvijek bila \u0161irom otvorena na stubi\u0161te. I svaki put, kad god bi ovud prolazio, mladi\u0107a bi podilazilo neko bolno, stra\u0161ljivo \u010duvstvo, kojega se stidio i zbog kojeg se mr\u0161tio. Du\u017ean je gazdarici i kosom na glavi, te ga je strah da se ne sretne s njom.<\/p>\n<p>Nije on boja\u017eljiv i zastra\u0161en, nego ba\u0161 obratno; no odnekoga je vremena bio u razdra\u017eljivu i napetu stanju, koje je li\u010dilo na hipohondriju. Toliko se zadubao u samoga sebe i usamio, da se bojao \u010dak svakoga susreta, a ne samo susreta s gazdaricom. Ubila ga siroma\u0161tina, ali ga je ta tjeskoba u posljednje vrijeme prestala ti\u0161titi. Svojim svakida\u0161njim poslovima sasvim se prestao baviti i nije htio da se bavi. U stvari se on nikakve gazdarice nije bojao, ma \u0161to mu god ona spremala. Ali zastajati na stubama, slu\u0161ati kojekakve gluposti o dnevnim tricama, koje ga se ni\u0161ta ne ti\u010du, sve to navaljivanje, da plati, sve te prijetnje, pritu\u017ebe i usto se jo\u0161 sam izvla\u010diti, ispri\u010davati se, lagati, &#8211; ta bolje je \u0161mugnuti niz stube kao ma\u010dka i izma\u0107i, da te nitko ne vidi.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ovoga puta, bojazan od susreta sa svojom vjerovnicom prenerazi \u010dak i njega samoga, kad je izi\u0161ao na ulicu.<\/p>\n<p>&#8220;Na ovakvo djelo ho\u0107u da se odva\u017eim, a ovamo se bojim takvih sitnica!&#8221; pomisli on s \u010dudnim smije\u0161kom. &#8211; &#8220;Hm!&#8230; da&#8230; sve je u rukama \u010dovjeka, a uvijek mu izmakne ispred nosa, jedino zbog pla\u0161ljivosti&#8230; takav je ve\u0107 aksiom&#8230; Zanimljivo je, \u010dega se ljudi najvi\u0161e boje? Novoga koraka, nove vlastite rije\u010di boje se oni najvi\u0161e&#8230; Uostalom ja brbljam previ\u0161e. Zato i ne radim ni\u0161ta, jer brbljam. No mo\u017eda je i ovako: zato brbljam, jer ni\u0161ta ne radim. Nau\u010dio sam se brbljati za ovih posljednjih dana, le\u017ee\u0107i dane i no\u0107i u kutu i premi\u0161ljaju\u0107i&#8230; o tricama i ku\u010dinama. No, za\u0161to ja sada idem? Zar sam ja sposoban za to? Zar je to ozbiljno? Nimalo nije ozbiljno. Tako, fantaziraju\u0107i, sam sebe tje\u0161im; igrarije! Pa da, mo\u017eda i jesu igrarije!&#8221;<\/p>\n<p>Na ulici je vladala stra\u0161na \u017eega, a usto i zapara, ti\u0161ina, posvuda vapno, skele, opeke, pra\u0161ina i onaj osobiti ljetni smrad, tako poznat svakom Peterbur\u017eaninu, koji nije kadar unajmiti ljetnikovac, &#8211; sve je to u jedan mah potreslo mladi\u0107u i onako ve\u0107 rastrojene \u017eivce. Oduran zadah iz kr\u010dama, kojih ba\u0161 u ovom dijelu grada ima sva sila, i pijanci, koje je svaki \u010das sretao, iako bija\u0161e radno vrijeme, popunjavali su gadan i tu\u017ean kolorit slike. Osje\u0107aj silnog ga\u0111enja pojavi se na trenutak na finim crtama mladi\u0107evim. Uzgred budi re\u010deno, bija\u0161e on osobito lijep, krasnih tamnih o\u010diju, tamnoplave kose, vi\u0161i od srednjega rasta, vitak i stasit. No nabrzo zapadne u duboku zami\u0161ljenost, skoro kao u neku otupjelost, te je hodao ne primje\u0107uju\u0107i vi\u0161e ni\u0161ta oko sebe, a i ne \u017eele\u0107i da i\u0161ta primje\u0107uje. Pokatkad bi samo promrmljao \u0161togod sam sebi, jer bija\u0161e nau\u010dan na monologe, \u0161to je sada priznavao sam sebi. U taj \u010das bio je i svjestan, da mu se misli povremeno brkaju i da je jako slab: ve\u0107 je drugi dan, kako nije skoro ni\u0161ta jeo.<\/p>\n<p>Tako je bijedno bio odjeven, da bi se drugi \u010dovjek, \u010dak i naviknut, ustru\u010davao, da po bijelu danu izlazi na ulicu u takvim dronjcima. Uostalom, ova je gradska \u010detvrt bila takva, da je tu bilo te\u0161ko nekoga za\u010duditi odje\u0107om. Sjennaja plo\u0161\u010dad (Sijenski trg) u blizini, silesija poznatih kr\u010dmi, i ponajvi\u0161e cehovsko, zanatlijsko stanovni\u0161tvo, zbijeno po tim sredi\u0161njim peterbur\u0161kim ulicama i uli\u010dicama, za\u0161arene ponekad op\u0107u panoramu takvim likovima, da bi gdjekad pri susretu s nekom spodobom bilo neobi\u010dno i za\u010duditi se. No u mladi\u0107evoj se du\u0161i nagomilalo ve\u0107 toliko zlobnog prezira, da se on uza svu svoju, gdjekad jaku mladu osjetljivost, nije ni najmanje stidio svojih prnja na ulici. Druga\u010dije je bilo, kad se sretne s kojim znancem, ili s pre\u0111a\u0161njim drugovima, s kojima se uop\u0107e nije volio sretati&#8230; Ali kad su taj \u010das, bogzna za\u0161to i kuda, provezli ulicom pijanca u ogromnim taljigama, u koja je bio upregnut golem teretni konj, i pijanac mu na prolasku iznenada doviknuo: &#8220;Ej ti, njema\u010dki klobu\u010daru!&#8221; i razderao se u sav glas, pokazuju\u0107i na njega rukom, &#8211; mladi\u0107 naglo zastane i gr\u010devito zgrabi svoj \u0161e\u0161ir. Bio je to visok, okrugao, Zimmermanov \u0161e\u0161ir, ali ve\u0107 posve izno\u0161en, izlinjao, izrup\u010dan i izmrljan, bez oboda i sasvim nepodobno naheren. Ali ga nije pro\u017eimao stid, nego sasvim drugo \u010duvstvo, nalik na zapla\u0161enost.<\/p>\n<p>&#8211; Ja sam to i znao! &#8211; \u0161aptao je zbunjen. &#8211; Tako sam i mislio! To je najgadnije! Evo ovakva nekakva glupost, ma kakva tri\u010dava sitnica mo\u017ee da pokvari svu zamisao! Jest, suvi\u0161e je primjetljiv \u0161e\u0161ir&#8230; Smije\u0161an, pa zato i primjetljiv&#8230; Uz moje dronjke treba svakako kapa, kakvagod pljosnata poga\u010da, a ne ova nakaza. Nitko ne nosi ovakav \u0161e\u0161ir, primijetit \u0107e me na vrstu[3] daleko i zapamtiti&#8230; glavna stvar, zapamtit \u0107e onda, i eto dokaza. Treba tu biti \u0161to neprimjetljiviji&#8230; Sitnice, sitnice, glavna su stvar!&#8230; Te sitnice i upropa\u0161\u0107uju vazda i sve&#8230;<\/p>\n<p>Put mu nije bio dalek; znao je dapa\u010de, koliko ima kora\u010daja od vrata njegove ku\u0107e; upravo sedam stotina trideset. Jedanput ih je izbrojio, dok je bio duboko zami\u0161ljen. U ono doba nije jo\u0161 ni sam vjerovao tim svojim sanjama i samo se je uzrujavao zbog njihove drske, ali zamamne smionosti. Ali sada, nakon mjesec dana, zapo\u010dinjao je to druga\u010dije posmatrati, te je uza sve \u010dangrizave monologe o svojoj nemo\u0107i i neodlu\u010dnosti privikao da &#8220;drsku&#8221; sanju i preko volje smatra ve\u0107 podhvatom, premda jo\u0161 vazda nije vjerovao sam sebi. Sada je dapa\u010de krenuo, da izvr\u0161i pokus svoga pothvata i na svakom mu je koraku uzrujanost bivala sve ja\u010da i ja\u010da.<\/p>\n<p>Srce mu je zamiralo i \u017eivci drhtali, kad se je pribli\u017eio golemoj ku\u0107i, koja je jednom stranom gledala na kanal[4], a dugom na S-u[5] ulicu. Ku\u0107a se sastojala od samih malih stanova i bila nastanjena svakakvim obrtnicima, kroja\u010dima, bravarima, kuharicama, razli\u010ditim Nijemcima, djevojkama, koje \u017eive od svog tijela, malim \u010dinovnicima, i sve tako. Na obadvoja vrata i kroz obadva dvori\u0161ta u ku\u0107i sve vrvi svijet, \u0161to ulazi i izlazi. Slu\u017ee ondje tri ili \u010detiri paziku\u0107e. Mladi\u0107 se obraduje, \u0161to nije sreo nijednoga, te \u0161mugne neopa\u017een kroz vrata i odmah nadesno uz stube. Stube su bile mra\u010dne i uzane, &#8220;sporedne&#8221;, no on je sve to ve\u0107 znao i prou\u010dio, te mu se je cio taj smje\u0161taj svi\u0111ao: u ovakvoj tami nije \u010dak ni radoznao pogled opasan. &#8220;Ako se ve\u0107 sada ovako bojim, \u0161to bi tek bilo, kad bi se zaista desilo da se prihvatim samoga posla?&#8230;&#8221; pomisli on i nehotice, ve\u0107 na tre\u0107em katu. Tamo mu zakr\u010de put neki islu\u017eeni vojnici, nosa\u010di, koji su iz nekoga stana iznosili poku\u0107stvo. Znao je otprije, da u tom stanu stanuje neki \u010dinovnik Nijemac s porodicom: &#8220;Taj se Nijemac dakle seli sada, te je u tre\u0107em katu na tim stubama, na tom koridoru, nastanjen jedini stari\u010din stan; to je dobro za svaki slu\u010daj&#8230;&#8221; pomisli on opet i zazvoni na stari\u010dinu stanu. Zvonce zvekne slabo, kao da nije od mjedi, nego od lima. Po ovakvim malim stani\u0107ima u tim ku\u0107ama skoro su samo ovakva zvonca. Bio je ve\u0107 zaboravio zvuk toga zvon\u010di\u0107a, i sada kao da mu je taj neobi\u010dni zvek ujedanput ne\u0161to napomenuo i jasno predo\u010dio&#8230; Toliko mu oslabi\u0161e taj mah \u017eivci, da je zadrhtao. Za \u010das se vrata ne\u0161to malo od\u0161krinu\u0161e: stanarka ogledava\u0161e kroz otvor do\u0161ljaka s o\u010ditim nepovjerenjem i samo su joj se vidjele iz mraka o\u010dice, kako sjaju. No kad je smotrila, da je u koridoru mnogo svijeta, ohrabri se i otvori vrata \u0161irom. Mladi\u0107 prekora\u010di prag i u\u0111e u mra\u010dno predsoblje, pregra\u0111eno pregradom, za kojom se nalazila malena kuhinja. Starica je \u0161ute\u0107i stajala pred njim i gledala ga, kao da ga pita. Bija\u0161e to sitna, suha baka od \u0161ezdeset godina, o\u0161trih zlobnih o\u010dica, malog, \u0161iljatog nosa, gologlava. Plavu\u0161na, prosijeda kosa bija\u0161e dobro namazana uljem. Oko tankoga otegnutoga vrata, koji je li\u010dio na koko\u0161ju nogu, omotala je neku flanelsku krpu, a o ramenima joj visi, usprkos \u017eegi, krznen pr\u0161njak, sav iskrzan i po\u017eutio. Starica je poka\u0161ljivala i je\u010dala. Mladi\u0107 ju je jama\u010dno pogledao nekim osobitim pogledom, jer u njenim o\u010dima sine iznenada ono pre\u0111a\u0161nje nepovjerenje.<\/p>\n<p>&#8211; Raskoljnjikov, student, bio sam kod vas pred mjesec dana, &#8211; promrmlja br\u017ee mladi\u0107 i malo se pokloni, jer se je sjetio, da treba biti prijazniji.<\/p>\n<p>&#8211; Sje\u0107am se, ba\u0107u\u0161ka, jako se dobro sje\u0107am, da ste bili tu, &#8211; progovori starica razgovijetno, ne skidaju\u0107i kao ni dosad s njegova lica svoj upitni pogled.<\/p>\n<p>&#8211; Evo dakle&#8230; opet do\u0111oh po isto onakvu poslu&#8230; &#8211; nastavi Raskoljnjikov, pone\u0161to zbunjen i za\u010du\u0111en stari\u010dinom nepovjerljivo\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>&#8220;Uostalom, mo\u017eda je ona vazda takva, a ja to nisam onda primijetio&#8221;, pomisli on nevoljko se osje\u0107aju\u0107i.<\/p>\n<p>Starica po\u0161uti, kao da premi\u0161lja, a onda se ukloni s puta, te poka\u017ee na sobna vrata i re\u010de, propu\u0161taju\u0107i gosta:<\/p>\n<p>&#8211; U\u0111ite, ba\u0107u\u0161ka!<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>PREUZIMANJE<\/strong>: nakon odabira \u017eeljenog formata otvorit \u0107e se Mega stranica na kojoj pritisne\u0161 download i to je to\u00a0\ud83d\ude42\n<!-- WP QUADS Content Ad Plugin v. 2.0.39 -->\n<div class=\"quads-location quads-ad1\" id=\"quads-ad1\" style=\"float:none;margin:0px 0 0px 0;text-align:center;\">\n<script async src=\"\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js\"><\/script>\r\n<!-- Pdfknjige_intext_add -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-5206472975755155\"\r\n     data-ad-slot=\"6287849282\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n<\/div>\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><a class=\"maxbutton-1 maxbutton maxbutton-pdf\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!dRFgzSoa!2lktH1cTaAm4KL8hfVuRCcPQgvOofjAi3EWuJb6kCOk\"><span class='mb-text'>.PDF<\/span><\/a>\u00a0<a class=\"maxbutton-2 maxbutton maxbutton-epub\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!1RMCFazK!sqhVCb8Nvdr8ujzC9rxWKmxjeDGjzXPbQG9FOsenFZw\"><span class='mb-text'>.EPUB<\/span><\/a>\u00a0<a class=\"maxbutton-3 maxbutton maxbutton-mobi\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" href=\"https:\/\/mega.nz\/#!pdcQyS7J!Pw5h8GEQ5_rlMIrdCo4Q2xjuwRN9kT7yc3pJkJ02RV4\"><span class='mb-text'>.MOBI<\/span><\/a>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na po\u010detku mjeseca srpnja, po neobi\u010dno toplom vremenu, pred ve\u010de, izi\u0111e neki mladi\u0107 na ulicu iz svoje sobice, koju je bio unajmio kod stanara u S-skoj uli\u010dici, te krene polagano, kao da se skanjuje, prema K-nu mostu. Sretno je izbjegao susret sa svojom gazdaricom na stepenicama. Njegova sobica nalazila se pod samim krovom visoke \u010detvorokatnice i li\u010dila vi\u0161e na ormar nego na stan. Gazdarica pak, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":471,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[82],"class_list":["post-470","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-klasici-svjetske-knjizevnosti","tag-fjodor-mihajlovic-dostojevski"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/470","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=470"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/470\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":472,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/470\/revisions\/472"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/media\/471"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=470"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=470"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pdfknjige.com\/download\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=470"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}