Philip K. Dick – Deus Irae [pdf][epub]

Podijeli:
Facebook
Google+
https://pdfknjige.com/download/philip-k-dick-deus-irae-pdf-epub/
Twitter
Pretplati se
Instagram
RSS

Deus Irae - Philip K. Dick

Evo! Krava s crnim flekama vuĉe bicikl-kolica. Nasred kolica. A na ulazu u sakristiju otac Hendi skrenu pogled od jutarnjeg sunca iz pravca Vajominga ka severu, kao da je sunce izlazilo s te strane, vide sluţbenika crkve, telo bez udova s ĉvornovatom glavom, kako se trucka kao u snu, u sporom ritmu dok ga je krava rase Holštajn vukla napred.

Loš dan, pomisli otac Hendi. Jer je morao da saopšti loše vesti Tiboru Makmastersu. Okrenuvši se, vratio se u crkvu i sakrio se; Tibor, na svojim kolicima, nije ga video, jer je bio okupiran sopstvenim mislima i muĉninom; uvek se to dešavalo kad bi umetnik poĉinjao s poslom – osećao je muĉninu u stomaku, a svaki miris, svaki prizor, ĉak i sopstveno delo, izazivao bi kašalj. Otac Hendi se ĉudio zbog toga, gaĊenje na ĉulne opaţaje rano ujutru, kao da Tibor, mislio je, ne ţeli da doţivi još jedan dan.

On sam, sveštenik; on je uţivao u suncu. Miris tople, krupne deteline s okolnih pašnjaka u Šarlotsvilu, u Juti. Zveket oznaka na kravama… omirisao je vazduh koji je ispunjavao crkvu, a opet –

ne sam pogled na Tibora, već svest o bolu ĉoveka bez udova; to ga je zabrinjavalo.

Tamo, iza oltara, majušni deo posla koji je bio uraĊen; Tiboru će trebati pet godina, ali vreme nije bilo vaţno kad su ovakve stvari u pitanju – veĉno – ne, pomisli otac Hendi; ne veĉno, jer ova je stvar ljudskom rukom naĉinjena i stoga prokleta – ali vekovima, biće ovde generacijama. Druge osobe bez ruku, nogu, koje će doći kasnije, koje neće hteti, neće moći, da kleknu zbog nedostatka fiziološke opreme; to je zvaniĉno prihvaćeno.

„Uuuuuuuum”, zamuka Holštajnka, kada ju je Tibor, koristeći svoj ICBM-ov sistem ekstenzora, zaustavio u zadnjem dvorištu crkve, gde je otac Hendi drţao svoj nepokretan kadilak bez guma iz 1976. godine, u kojem su slatki mali pilići, svi prekriveni zlatnoţutim paperjem, fluorescentnim, jer su bili meksiĉki bantami, proveli ćelu noć, prljajući ga… a opet, što da ne? Izmet lepih ptica koje tumaraju u malom jatu, koje vodi Herbert Dţi, pevac koji se još davno sukobio sa svim rivalima i preţiveo da bi predvodio; voĊa zverinja, otac Hendi mrzovoljno pomisli. UroĊena prednost Herberta Dţija, koji je, upravo sada, ĉeprkao po bujnoj bašti traţeći bube. Posebne, debele i mutirane bube.

On, sveštenik, mrzeo je bube, previše ĉudnih vrsta, nastalih preko noći od radioaktivne prašine… zato je voleo grabljivce koji su se hranili hitinskim gmizalima, voleo je svoje stado – bila mu je zabavna ta pomisao – ptica! A ne ljudi.

Ali ljudi su dolazili, bar na sveti dan, utorak – da bi se (namerno) razlikovao od starinskog hrišćanskog svetog dana, nedelje.

U zadnjem dvorištu, Tibor otkaĉi svoja kolica od krave. Zatim, napajana akumulatorom, kolica se zakotrljaše uz posebnu drvenu rampu i uĊoše u crkvu; otac Hendi ga je osetio unutar graĊevine, dolazak ĉoveka bez udova, koji se, zbog nagona da povraća, borio da kontroliše svoje skraćeno telo, kako bi mogao da nastavi s radom gde je stao juĉe u sumrak.

Eli, svojoj ţeni, otac Hendi reĉe: „Imaš li tople kafe za njega? Molio bih te.”

„Da”, reĉe ona suvo, poslušna, niska i smeţurana, kao da u njoj nije bilo kapi vode; osetio je odbojnost prema bezliĉnosti njenog tela dok ju je posmatrao kako postavlja Melmak šolju i tacnu, ne s ljubavlju, već s hladnom odanošću sveštenikove supruge, te stoga i sveštenikove sluškinje.

„Zdravo! “ reĉe vedro Tibor. Uvek raspoloţen, kao da mu je to posao, uprkos fiziološkom nagonu i suzdrţavanju se da ne povrati.

„Crna”, reĉe otac Hendi. „Vrela. Ovde je.” Stao je sa strane, da bi kolica, preglomazna za unutrašnji prostor, mogla da se dokotrljaju kroz hodnik do crkvene kuhinje.

„Dobro jutro, gospoĊo Hendi”, reĉe Tibor.

Ne pogledavši u lice ĉoveka bez udova Eli Hendi suvo odgovori: „Dobro jutro, Tibore. Bog nek je s tobom i tvojom svetlošću sveca.”

„Bog ili bol?” reĉe Tibor i namignu ocu Hendiju.

Nije bilo odgovora; ţena je obavljala svoje poslove. Mrţnja, pomisli otac Hendi, moţe da bude neverovatna, da prevazilazi uobiĉajene forme; iznenada oseti ţudnju za njom, direktnu, otvorenu, zrelu i pravilno usmerenu. A ne ovo prosto nepostojanje naklonosti, ova formalnost… posmatrao je kako uzima mleko iz rashlađivača.

Tibor otpoče težak zadatak ispijanja kafe.

 

PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂

.EPUB .PDF

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *