George R. R. Martin – Ples zmajeva [pdf] [epub]

Podijeli:
Facebook
Google+
https://pdfknjige.com/download/george-r-r-martin-ples-zmajeva-pdf-epub/
Twitter
Pretplati se
Instagram
RSS

george-r-r-martin-ples-zmajeva

George R. R. Martin – Ples zmajeva 1
Ciklus Pjesma Leda i Vatre – knjiga 5 – dio 1

Svi se svesrdno nadamo da više ni jedna knjiga u ciklusu Pjesma Leda i Vatre neće biti tako iščekivana kao ovaj peti nastavak. Ples zmajeva, poput prethodnih knjiga u serijalu, razvija zaplete još nekoliko koraka dalje i pritom produbljuje sve postojeće zavjere, kao i one o kojima do sada nismo ništa znali, što kod Martina naravno ne znači da ne postoje. A tko u ovom tomu ne kuje urotu protiv svih, bolje da i nema “svoje” poglavlje. Jon, Tyrion i Daenerys nose glavninu prvog dijela “Plesa zmajeva” u kojem se uglavnom radnja vremenski poklapa sa zbivanjima koja su opisana u “Gozbi vrana”, tako da tek čitanjem ove knjige stječemo cjelovitu sliku događanja.

Knez Jon Snow, sada 998. gospodar Zida, muku muči sa Stannisom i njegovom čarobnicom, više nego s divljacima koji sad žive na njegovoj strani Zida, više nego s ledenim i oživjelim mrtvacima. Nepoznata sudbina njegove polubraće i sestara muči ga još više. Ali po običaju, uz apsolutnu vlast dolazi i apsolutna frustracija nemoći da se ta vlast pretoči u nešto efikasno čime bi mogao pomoći onima do kojih mu je stalo. Tyrion će pokušati utopiti svoje uspomene u vinu, no uspomene imaju lošu naviku da isplivaju baš kad ih pokušate utopiti. Vražićkov bijeg iz Kraljeva Grudobrana uključit će najneobičnija prijevozna sredstva, od bačve do nosiljke, a pomoć će stići iz najneočekivanijih zakutaka i pokazati da u potrazi za naklonošću zmajske kraljice neće biti sam.

Koje zajedničke ciljeve imaju patuljak i kraljica? Daenerys se provukla kroz iglene uši pobjede malo previše puta. Sada su svi njezini neprijatelji ujedinjeni u namjeri da skončaju kratkotrajnu vladavinu Majke svih robova. Njezine želje i njezina stvarnost svakodnevno će se sukobljavati zrcaleći na neki način Jonovu frustraciju s druge strane Uskog mora. No da bi se proročanstvo ostvarilo mora biti izdana još jednom. Ali od koga?

George R. R. Martin – Ples zmajeva 2
Ciklus Pjesma Leda i Vatre – knjiga 5 – dio 2

Nakon četiri tisuće stranica okolišanja, George R. R. Martin je napokon došao do onog dijela koji nas je sve izjedao godinama. Tko će uzjahati kojeg zmaja? Naravno nisu ni Martinu gavranovi pokljucali sav mozak da nam baš sve oda toliko prije kraja, ali neke zagonetke su riješene, neke nove su postavljene, a toliko se glava odrubilo da sad više nitko nije siguran je li odrubljena glava znak sigurne smrti. Smrt nemilosrdno hara po stranicama Plesa zmajeva pa se svatko s pravom pita hoće li Martinu dostajati likova do kraja serije. U drugom dijelu pete knjige Pjesme Leda i Vatre Martin će nas odvesti natrag u Oštrozimlje, sada za potpuno drugačijeg Theona Greyjoya potpuno drugačiji zamak od onog idiličnog mjesta iz prve knjige. Opsada grada Meereena pokazat će se kao ključni događaj koji će privući mnoge poznate nam likove spremne da pokušaju otplesati prve ili posljednje korake plesa zmajeva.

Arya će morati napokon pronaći svoje pravo lice, a na Zidu Jon će se po tisućiti puta suočiti s nemogućom situacijom u pokušaju da pomiri zaklete neprijatelje, ljude s njegove strane Zida s ljudima s krive strane Zida. Međutim očito je da će kojih dvjesto stranica završetka ove knjige poslužiti kao početak iduće: čeka nas velika pomorska bitka, čeka nas odlučni juriš branitelja, čeka nas osvajanje prijestolnog zamka, čekaju nas bodeži u tami, potoci krvi, izdajstva na sve strane i puno crnih ptica s još više crnih vijesti. Zima dolazi, a kod Martina čini se to znači da među zavjerenicima ima sve manje strpljenja i da će se karte otkrivati sve brže i nemilosrdnije.

 

Propio je put preko uskog mora.
Brod je bio malen, njegova kabina još manja, ali kapetan ga nije puštao na palubu. Od ljuljanja pod nogama dizao mu se želudac, a odvratna je hrana imala još gadniji okus kad bi je povratio. Ali što će mu usoljena govedina, tvrdi sir i kruh prepun crva kad ima vina za okrepu? Bilo je crno i oporo, vrlo jako. Katkad bi povratio i vino, ali uvijek ga je bilo još.
“Svijet je pun vina”, promrmljao je u vlazi svoje kabine. Otac nikad nije trpio pijance, ali zar je to važno? Otac je mrtav. Sam ga je ubio. Strelica u trbuh, kneže moj, i to samo za vas. Još da mi sa samostrelom bolje ide, prostrijelio bih ti taj kurac kojim si me začeo, proklet bio da bio.
U potpalublju nije bilo ni noći ni dana. Tyrion je računao vrijeme prema dolascima i odlascima malog od broda koji mu je donosio jela koja bi ostavljao nepojedenima. Mali je uvijek donosio i četku i kablicu, da počisti. “Je li to dornsko vino?” jednom ga je prilikom upitao Tyrion dok je vadio čep iz mješine. “Podsjeća me na izvjesnog zmijca kojeg sam poznavao. Nije bio nezanimljiv, samo što se onda gora svalila na njega.”
Mali od broda nije odgovorio. Bio je to ružan momčić, no svejedno naočitiji od izvjesnog patuljka sa samo pola nosa i s ožiljkom od oka do brade. “Jesam li te uvrijedio?” upitao je Tyrion maloga dok je ribao. “Zapovjeđeno ti je da mi se ne obraćaš? Ili ti je neki patuljak natakario mater?” I ovo je prošlo bez odgovora. “Kamo plovimo? Reci mi bar to.” Jaime je nešto spomenuo Slobodne gradove, ali nije rekao koji. “U Braavos? Tyrosh? Myr?” Tyrion bi radije otišao u Dorne. Myrcella je starija od Tommena, Željezno prijestolje prema dornskom zakonu pripada njoj. Pomoći ću joj da ostvari svoja prava, kao što je princ Oberyn predložio.
Samo, Oberyn je mrtav, oklopljena šaka Ser Gregora Cleganea zdrobila mu je glavu u krvavu kašu. A da nije bilo Crvene Guje da ga nagovara, bi li Doran Martell uopće uzeo u obzir tako riskantnu spletku? Možda me umjesto toga baci u lance i izruči mojoj miloj sestri. Na Zidu bi moglo biti sigurnije. Stari Medvjed Mormont rekao je da Noćnoj straži trebaju ljudi poput Tyriona. No moguće je da je Mormont mrtav. Vrhovni zapovjednik možda je sada Slynt. Taj mesarov sin neće zaboraviti tko ga je poslao na Zid. Želim li zaista ostatak života jesti usoljenu govedinu i kašu s ubojicama i lopovima? Makar mu ostatak života ne bi naročito dugo potrajao. Janos Slynt pobrinuo bi se za to.
Mali od broda namočio je četku i nastavio muški ribati. “Jesi li ikako svraćao u domove naslade u Lysu?” upitao ga je patuljak. “Idu li kurve možda tamo?” Tyrion se nikako nije mogao sjetiti kako se na valyrijskom kaže kurva, a ionako je bilo prekasno. Mladić je bacio četku u kablicu i otišao.
Vino mi je otupilo britkost. Naučio je čitati plemeniti valyrijski na koljenu svoga meštra, iako je jezik kojim se govori u Devet slobodnih gradova… pa, nije to toliko dijalekt koliko devet dijalekata na putu da postanu zasebni jezici. Tyrion zna ponešto braavosijskog i natuca myrski. U Tyroshu bi valjda znao prokleti bogove, nazvati nekoga varalicom i naručiti pivo, zahvaljujući plaćeniku kojega je jednom davno upoznao na Hridi. Barem u Dorneu govore zajedničkim jezikom. Poput dornske hrane i dornskog zakona, dornski je jezik začinjen okusima rijeke Rhoyne, ali dade ga se razumjeti. Dorne, da, ja ću u Dorne. Otpuzao je na svoj ležaj, prigrlivši tu misao uza se kao dijete lutku.
San Tyrionu Lannisteru nikad nije lako dolazio na oči. Na ovom bi mu brodu rijetko kad uopće došao, premda bi s vremena na vrijeme uspio popiti dovoljno vina da se nakratko obeznani. Barem nije sanjao. Nasanjao se dovoljno za jedan maleni život. I kakvih to samo ludosti: ljubavi, pravednosti, prijateljstva, slave. A i toga da sam visok. Sve mu je to nedostižno, sada je znao Tyrion. Ali nije znao kamo kurve idu.
“Kamo god već kurve idu”, rekao mu je otac. Njegove posljednje riječi, i to kakve riječi. Tetiva samostrela glasno je zapjevala, knez Tywin sjeo je nauznak, a Tyrion Lannister zatekao se kako gaca kroz mrak s Varysom uza se. Zacijelo se spustio natrag niz okno, niz dvjesto trideset prečki do narančaste žeravice što je tinjala u ustima željeznog zmaja. Ničega se nije sjećao. Samo zvuka kojim se oglasio samostrel i smrada otvaranja crijeva njegova oca. Čak i na samrti, pronašao je način da me sasere.
Varys ga je otpratio kroz tunele, ali ni riječi nisu izgovorili sve dok nisu izašli na obalu Crnovode, gdje je Tyrion svojedobno izvojevao slavnu pobjedu i izgubio nos. Tada se patuljak okrenuo prema uškopljeniku i rekao mu: “Ubio sam oca”, tonom kakvim bi netko drugi rekao: “Nagnječio sam nožni prst.”
Gospodar uhoda bio je odjeven kao brat prosjak, u moljcima izjedenu halju od grube smeđe tkanine s kukuljicom koja mu je u sjenu bacila glatke, debele obraze i ćelavu, okruglu glavu. “Niste se smjeli popeti onim ljestvama”, rekao je prijekorno.
“Kamo god već kurve idu.” Tyrion je upozorio oca da ne izgovara tu riječ. Da nisam odapeo strelicu, znao bi da mi je prijetnja isprazna. Oduzeo bi mi samostrel iz ruku, kao što mi je onomad oduzeo Tyshu iz naručja. Upravo je ustajao kad sam ga ubio.
“Ubio sam i Shae”, priznao je Varysu.
“Znali ste što je ona.”
“Jesam. Ali nisam znao što je on.”
Varys se zasmijuljio. “A sad znate.”
Trebao sam ubiti i tog eunuha. Još malo krvi na rukama, pa što onda? Nije znao što ga je spriječilo da zamahne bodežom. Ne zahvalnost. Varys ga je spasio od krvnikova mača, ali samo zato što ga je Jaime prinudio. Jaime… ne, bolje da ne mislim na Jaimeja.

PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂

.PDF .PDF

.EPUB

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *