Arthur C. Clarke – Rajski vodoskoci [pdf] [epub]
Kako su godine prolazile, kruna je postajala sve teža. Kada mu ju je Prečasni Bodhidharma Mahanajake Thero prvi put – tako nevoljno – stavio na glavu, princa Kalidasu iznenadila je njena lakoća. Sada, dvadeset godina kasnije, kralj Kalidasa rado je skidao taj zlatni obruč optočen draguljima kad god bi mu to dvorski protokol dozvoljavao.
A toga gotovo da nije bilo ovde, na vetrometnom vrhu stenovite tvrđave; retki su bili izaslanici ili molioci koji su tražili da budu primljeni u audijenciju na ovoj zastrašujućoj vrleti. Većina onih koji su prevalili put do Jakagale odustala bi pred tim poslednjim usponom, kroz samu čeljust lava koji je čučao i ostavljao utisak kao da će svakog časa skočiti sa pročelja litice. Kralj koji bi zašao u godine nikada ne bi mogao da sedi na tom prestolu što stremi nebesima. Jednog dana i Kalidasa bi sigurno postao preslab da dospe do vlastitog dvorca. Ali on je iskreno sumnjao da će taj dan ikada svanuti; njegovi mnogobrojni neprijatelji poštedeće ga poniženja starosti.
A ti neprijatelji su se sada okupljali. Bacio je pogled prema severu, kao da je tamo već mogao da razabere vojsku svog polubrata koji se vraća da zatraži krvavi presto Taprobanija. Ali ta pretnja još se nalazila daleko, preko mora uzburkanog monsunom; iako je Kalidasa više verovao svojim uhodama nego astrolozima, bilo je prijatno znati da i jedni i drugi imaju isto mišljenje o tome.
Malgara je čekao skoro dvadeset godina, kujući planove i sakupljajući potporu stranih kraljeva. A jedan još strpljiviji i tananiji neprijatelj nalazio se znatno bliže, večno ga promatrajući sa južnog neba. Savršena kupa Sri Kande, Svete Planine, danas se činila veoma bliska, nadnoseći se nad središnjom ravnicom. Od osvita istorije ona je ispunjavala strahopoštovanjem srca svih onih koji su imali prilike da je vide. Kalidasa je neprestano bio svestan njenog uznemirujućeg prisustva, kao i moći koju je simbolisala.
Mahanajake Thero nije, međutim, imao vojsku, niti bučne ratne slonove, koji bi prkosno dizali mesingom optočene kljove dok bi hitali u boj. Prvosveštenik je bio samo starac u narandžastoj odori, koji je od materijalnih dobara posedovao jedino prosjački čanak i palmin list da se zaštiti od sunca. Dok bi sveštenici nižeg ranga i njihovi pomoćnici pevali odlomke iz svetih spisa oko njega, on bi samo sedeo prekrštenih nogu u tišini – i vukao konce sudbina kraljeva. Bilo je to veoma čudno…
Vazduh je danas bio tako bistar da je Kalidasa mogao da razabere hram, koji je zbog udaljenosti ličio na sićušan, beo vrh strele na najvišoj tački Sri Kande. Nije izgledao kao delo čovekovih ruku i tog časa podsetio je kralja na još veće planine koje je video u mladosti, dok je bio polugost, a polutalac na dvoru Mahinde Velikog. Svi džinovi koji su čuvali Mahindino kraljevstvo imali su takve kreste, sačinjene od jedne zaslepljujuće, kristalne tvari, za koju nije postojala reč na taprobanijskom jeziku. Indusi su verovali da je posredi neka čudesno preobražena vrsta vode, ali Kalidasa bi se samo nasmejao na to praznoverje.
Ta blistava slonovača nalazila se na samo tri dana hoda odavde: jedan dan carskim drumom, kroz šume i pirinčana polja, a zatim dva uz krivudave stepenice, uz koje se on više nikada neće uspeti, zato što ga je na njihovom kraju čekao jedini neprijatelj koga se bojao i koga neće moći da pokori. Ponekad je zavideo hodočasnicima, kada bi ugledao njihove baklje koje su obrazovale tanku plamenu nit uz pročelje planine. Najubogiji prosjaci mogli su da pozdrave svetu zoru i da dobiju blagoslov bogova; vladaocu sve ove zemlje to je bilo uskraćeno.
Ali zauzvrat je imao neke utehe, makar i samo zakratko. Zaštićeni šančevima i bedemima, oko njega su se nalazili bazeni, vodoskoci i Perivoji na koje je utrošio sve blago svog kraljevstva. A kada bi mu oni dosadili, na raspolaganju su mu stajale gospe sa stene – one od krvi i mesa, koje je sve ređe pohađao, kao i dve stotine nepromenljivih i besmrtnih, sa kojima je često razmenjivao misli, budući da je jedino u njih imao poverenja.
Munja je zaparala zapadnim nebom. Kalidasa odvrati pažnju od neprijatne pretnje planine i upravi je prema udaljenoj nadi u kišu. Monsun je kasnio ove godine; veštačka jezera, koja su napajala složen sistem navodnjavanja ostrva, bila su gotovo prazna. U ovo doba godine on bi već morao da vidi odseve sa površine najvećeg među njima – koje su, dobro je to znao, njegovi podanici još zvali imenom njegovog oca: Paravana Samudra, Paravanino more. Dovršeno je pre samo trideset godina, posle mnogo pokolenja mukotrpnog rada. U jednom srećnijem dobu, mladi princ Kalidasa ponosno je stajao pokraj oca, dok su podizane brane velikih ustava, a životvorna voda stala da kulja preko žedne zemlje. U celom kraljevstvu nije bilo lepšeg prizora od blago ustalasanog ogledala tog ogromnog, veštačkog jezera, u kome su se odražavale kupole i tornjevi Ranapure, Grada Bogova – drevne prestonice, koju je napustio zbog svog sna.
Grom se ponovo oglasio, ali Kalidasa je znao da je to obećanje lažno. Čak i ovde, na vrhu Demonske Stene, vazduh je još počivao miran i beživotan; nije bilo ni traga od onih iznenadnih, nepredvidivih naleta vetra koji su najavljivali dolazak monsuna. Pre no što kiše konačno počnu, breme njegovih nevolja biće verovatno opterećeno još i glađu.
“Vaše Veličanstvo”, reče strpljivi glas dvorjanina Adigara, “izaslanici se spremaju da krenu. Želeli bi da vam izraze poštovanje na rastanku.”
Ah da, ona dva bledolika poslanika što su došla preko zapadnog okeana! Bilo mu je žao što odlaze, pošto su doneli novosti, saopštivši ih na svom veoma rđavom taprobanijskom, o mnogim čudesima – premda nijedno od njih, morali su to da priznaju, nije moglo da se ravna sa ovom tvrđavom-dvorcem na nebu.
Kalidasa okrenu leđa planini sa belim vrhom i sasušenom, svetlucavom predelu i stade da silazi granitnim stepenicama prema odaji za audijencije. Iza njega, komornik je sa pomoćnicima nosio darove od slonovače i dragog kamenja za dva visoka, ponosna čoveka, koja su čekala da se oproste. Oni će uskoro poneti blaga Taprobanija preko mora, u jedan grad stolećima mlađi od Ranapure; i možda će, zakratko, razvedriti nespokojne misli cara Hadrijana.
PREUZIMANJE: nakon odabira željenog formata otvorit će se Mega stranica na kojoj pritisneš download i to je to 🙂